Vjesnik: 18. 02. 2004.
Markačeva priča: Do Gotovine mogu svi osim onih koji trebaju
Kome ovoga trenutka treba priča generala Markača? / To je osveta podzemlja vlastima da bi se izravnali neki računi iz prošlosti i prema »komunjarama« iz koalicijske vlasti i prema reformiranim Sanaderovim hadezeovcima/To što Markač u Gotovininu sudbinu uvlači i vlastiti usud potencijalnog osuđenika cijeloj priči daje samo dodatnu uvjerljivost.
ZAGREB, 17. veljače – Hrvatska je vlada dobila još jedan nizak udarac. U vrijeme kad premijer i ministar vanjskih poslova nastoje uvjeriti europske institucije da vlast u zemlji ne zna gdje je odbjegli haaški optuženik Ante Gotovina, javlja se Mladen Markač u jednom tjedniku i kaže: »Gotovina je upućen u sve događaje
, sve što se o njemu napiše i objavi, svaki razgovor policije s ljudima za koje se sumnja da s njim kontaktiraju.Mi smo svi u kontaktu, a on kontaktira s mnogo više ljudi nego što se može zamisliti«.
Boljih dokaza za hrvatsku službenu odgovornost tužitelji
ca iz Haaga ne treba.S Gotovinom, dakle, može komunicirati i potencijalni haaški optuženik Markač, a policija i hrvatski obavještajci pojma nemaju kako do njega doći.
Tako o »vezama« Gotovine i Hrvatske ne govore više samo Carla del Ponte i Pierre-Richard Prosper nego one svoju potvrdu ponovno nalaze i u medijima.
To što Markač u Gotovininu sudbinu uvlači i vlastiti usud potencijalnog osuđenika cijeloj priči daje samo dodatnu uvjerljivost.
Kome ta priča generala Markača ovoga trenutka treba?
Nema sumnje da je posrijedi jedna od igara obavještajnog podzemlja, onog njegova dijela koji je instaliran tijekom prošlih godina i kojeg se čak i Franjo Tuđman svojedobno odrekao. Naravno, na te igre nije pristao ni Ivica Račan, a stranačkim zaokretom na njih ne računa ni Ivo Sanader.
To je osveta podzemlja vlastima da bi se izravnali neki računi iz prošlosti i prema »komunjarama« iz koalicijske vlasti i prema reformiranim Sanaderovim hadezeovcima.
Svjestan da nagađanja o njegovu imenu na haaškoj optužnici mogu biti i točna, Markač je odlučio odigrati na svoju kartu. Dakle, što je bliže Gotovini to je dalje od mogućnosti da konkretno odgovara na tužiteljske navode. Jer, dobro se zna da je Gotovina ključ hrvatsko-haaških odnosa, a da je njegov slučaj samo »prateća po
java«, pa mu ne može biti ni teže niti lakše ako kaže da je u kontaktu s odbjeglim optuženikom.Može samo kad postupak (jednom) počne iz današnjih izjava izboriti za sebe neki sitan probitak. Recimo, na osnovi informacije kako je on to komunicirao s Gotovi
nom.Na žalost, nije izvan pameti ni mogućnost da je Markač svoje »veze« s Gotovinom objavio i zato da tužiteljici olakša neke poslove koji bi se dali naplatiti tijekom procesa njemu samome. Što je pritisak na Hrvatsku veći, to svi budući optuženici imaju mogućnost da se pod plaštem potrage za Gotovinom provuku bez većih ogrebotina.
Upućeni upozoravaju da slijede teški dani hrvatskim vlastima. Nije Markač jedini koji može u ovdašnjim medijima, rugajući se policiji i tajnim službama, naglasiti svoje »kontakt
e« s Gotovinom. I to kao normalnu, gotovo svakodnevnu pojavu.Nazvati Gotovinu tako postaje jednostavno kao i naručiti pizzu.
Bilo bi zanimljivo pričekati odjeke Markačeva istupa u javnosti i eventualnu reakciju Ante Gotovine.
Ne reagira li, prihvatit će pod svoje izbjegličke skute i one koji možda nemaju takav izravni dodir s njegovim skrovištem, a bacit će sumnju i na mnoge nevine iz kruga koji je teško i zamisliti.
Vlado Rajić