Novi list: 19. 02. 2004.

Čekajući Wyatta Earpa

Piše: Branko Mijić

Riječku banku smo prodali Hrvatskoj za samo jedan euro jer je to bila politička, a ne ekonomska odluka – priznao je na istražnom svjedočenju njemački bankar i nekadašnji predsjednik Nadzornog odbora Riječke banke Wolf. »Kada sam došao u Vladu, država je već bila talac »Lenca« s 50-tak milijuna dolara. Valjalo bi utvrditi razloge za početak tog procesa, dakle tko je, kako i zašto odobrio prvo jamstvo i prve kredite. Je li Vlada trebala to tada učiniti ili nije?«, svjedoči bivši ministar gospodarstva Ljubo Jurčić.

Dakle, iza dvije najveće gospodarske afere Račanove vladavine, Riječke banke i »Viktora Lenca«, teških dvjestotinjak milijuna dolara, stajala je politika. Bivšeg je premijera javno prozvao i njegov (bivši?) prijatelj Damir Vrhovnik, čovjek koji je od menadžera godine postao grobar »svoga« brodogradilišta, optužujući ga da je baš on »Lenac otjerao u stečaj«. Tako bi Ivica Račan sasvim sigurno mogao platiti najveću cijenu »Lenčevog« kraha, kao i onoga Riječke banke, kada bi živio negdje drugdje a ne u Hrvatskoj. Primjerice, u Italiji u kojoj je utemeljitelj svjetskog giganta »Parmalat« Calisto Tanzi u zatvoru, od jučer u bolnici, zbog bankrota svoje tvrtke i gubitka od fantastičnih 14,3 milijardi eura. Iza rešetaka su i njegov brat Giovanni i ostali članovi Upravnog odbora, a u utorak su lišena slobode i Calistova djeca Francesca i Stefano zbog utaje 900 milijuna eura. Optužba ih tereti za prijevaru, falsificirane bilance i ostala krivična djela u vođenju tvrtke koja je završila u bankrotu. Sličnog je sadržaja i sudbina drugog obiteljskog magnata Sergia Cragnottija, vlasnika »Ciria« i nogometnog kluba »Lazio«, koji je sa sinom i obitelji u bajboku zbog gotovo istih stvari.

Jedino u Hrvatskoj oni koji upropaste tvrtke slobodno šeću ulicom i nesmetano se koriste imovinom do koje su došli na nepošten način. Danas se potvrđuje tek ono što smo oduvijek znali: politika je arbitrirala i do ramena imala upletene ruke u financijske malverzacije koje su dovele do milijunskih gubitaka, propasti stotina i tisuća tvrtki od čijeg su nestajanja tek pojedinci na njihovom čelu profitirali besramno se bogateći na tuđoj nesreći. Teško je povjerovati da će se kola slomiti baš na Ivici Račanu i da će on odgovarati zato što je vukao političke konce raspleta afera Riječka banka i »Viktor Lenac«, baš kao i da će vlas s glave pasti njihovim glavnim akterima Ivici Štokiću i Damiru Vrhovniku, a kamo li njihovim obiteljima. Sada je potpuno jasno zašto se trećesiječanjska koalicija nije uhvatila u koštac s pretvorbenom mafijom, zašto nikada nisu do kraja procesuirane mnogobrojne afere i privredni kriminal iz razdoblja hadezeove vladavine, zašto su Kutle i Herak ostali tek kratkotrajni pritvorenici i simboli »nepodopština«, zašto u ovoj zemlji nikada nitko nije dobio ono što je zaslužio.

Iako je u svojoj predizbornoj kampanji gromoglasno najavljivao obračun s onima koji su se debelo okoristili bezvlašćem i dirigiranom privatizacijom, kada je dospio u sedlo vlasti Račan nikada nije povukao taj pištolj. Bez obzira što u njegovo osobno poštenje gotovo nitko nije posumnjao, vjerojatno je naslutio da bi na kraju balade taj hitac mogao pogoditi i nekog od njegovih kauboja. Jedino se na hrvatskom Divljem zapadu međusobno suprotstavljeni revolveraši pretvaraju u mirotvorce kada pravdu treba istjerati na čistac, pa će proći još vremena dok ne ugledamo Wyatta Earpa kako jaše.