Novi list: 19. 02. 2004.

Žrtvuje li investicije, Vladi prijeti brodolom

Državni proračun za 2004., ne dogodi li se tijekom saborske rasprave neko čudo, bit će samo novi dokaz da Hrvatskom već čvrsto i nenadmašivo vladaju interesi stranih kompanija i banaka, te domaćih uvoznika i trgovaca, i da su mnogi od preostalih domaćih proizvođača i izvoznika osuđeni na propast

Piše: Ivo Jakovljević

Od privlačnih HDZ-ovih predizbornih slogana, poput »Pokrenimo Hrvatsku«, i dobrodošlih izjava da »mi imamo odgovore na sva politička, ekonomska i socijalna pitanja«, do busanja tvrdnjama kako »dobivamo stručnu vladu, koja će provoditi pobjednički program« – nakon jučerašnjeg gotovo cjelodnevnog, »završnog« ministarskog natezanja oko državnoga proračuna za 2004. godinu – sve je vjerojatnije, neće biti ništa.

I dok se već kroz prvih 30-ak dana mandata Sanaderove ekipe u Banskim dvorima pokazalo da – suprotno samohvalnim najavama – ipak ne obiluje stručnjacima za najvažnija ministarstva i poslove, unazad 20-ak dana potvrdilo se i to da uopće ne posjeduje ni spomenute odgovore na sva bitna pitanja, te da je pobjednički predizborni program bio skupina zgodnih fraza, s kojima nije moguće, ne samo »pokrenuti« Hrvatsku, nego ni sastaviti proračun tog velikog zaokreta.

Zadužimo Hrvatsku

Dok je Račanova vlada kroz sve četiri godine rasipala energiju u jalovim, stranačkim nadmudrivanjima unutar koalicije, pokrećući gospodarstvo, stoga, pomoću enormno visokog i već krajnje rizična zaduživanja u zemlji i inozemstvu, Sanaderova gotovo jednostranačka ekipa još djeluje kao da ne zna ni gdje je, ni što bi.

Ni na jedno strateško pitanje, naime, nije ponudila ni novi, ni odgovor. Npr. zašto Hrvatska mora u NATO i uz koju cijenu? Kako smanjiti dva deficita-blizanca: deficit državnog proračuna i vanjskotrgovinski deficit, koji rezultiraju opasno visokom vanjskom zaduženošću? Kako značajno povećati domaću ponudu i izvoz, kako otkloniti visoku precijenjenost kune (koja već deset godina uništava domaću ponudu i izvoz)? Kako spriječiti rasprodaju preostale kvalitetnije državne imovine i prepuštanje desetaka tisuća nekretnina, osobito na Jadranu, strancima? Kako efikasnije suzbijati i sankcionirati privredni kriminal i eksplodirajući narko-biznis? Kako sačuvati prirodne potencijale i okoliš od devastacije i gušenja svakovrsnim otpadom? Kako značajnije povećati ulaganja u obrazovanje, informatizaciju i znanost? Kako spriječiti demografsku katastrofu? Na čemu, naposljetku, stvarati novi gospodarski i kulturni identitet zemlje na njezinom putu u evropske integracije i globalizirano poslovanje?

Umjesto odgovora na ta krunska pitanja, Vlada troši vrijeme na uzaludne diplomatske šetnje evropskim prijestolnicama i zasad jedino jamči povećanje porodiljnih naknada te korekciju mirovinske osnovice. Ulazi u nova zaduženja radi otplate dospjelih obroka domaćih i stranih zajmova, te testira javne reakcije na nove restrikcije u zdravstvenom osiguranju. Ne zna što bi s privatizacijom, odustaje od ukidanja Hrvatskog fonda za privatizaciju, još ne zna što bi iz državnog portfelja ove godine sve prodavala i zašto, odgađa najavljeno snižavanje PDV-a, odbacuje pa prihvaća mogućnost novog stand-by sporazuma s MMF-om, najavljuje autocestu sve do Dubrovnika, a onda, jučer kroz zatvorena vrata, pušta u javnost najavu da će odustati od modernizacije željeznice i da će zakočiti još brojne druge »materijalne« stavke u proračunu.

Zakočimo Hrvatsku

»Pokrenimo Hrvatsku« bio je predizborni slogan HDZ-a, izrečen potkraj 2003., tijekom koje je bruto-domaći proizvod povećan za dinamičnih četiri posto, nakon što je godinu prije povećan čak 5,2 posto. Kako je krenulo, već bi se ove godine, prve u gornjogradskom mandatu Sanaderova tima, taj slogan mogao preobraziti u – »Zakočimo Hrvatsku«, jer alternative toj vrsti brodoloma na vidiku – nema.

Žrtvuje li najveće investicije, koje – poput modernizacije željeznice – značajno oživljavaju domaću ponudu, Vlada će potaknuti povratak recesije, pa čak i pad BDP-a, uz ponovno previsoku nezaposlenost, sa svim teško premostivim rizicima za državni proračun i socijalnu stabilnost zemlje, kao i za urednu otplatu i koliko-toliko održivo refinanciranje dospjelih vanjskih dugova.

Državni proračun za 2004., ne dogodi li se do kraja veljače i saborske rasprave neko čudo, bit će samo novi dokaz da Hrvatskom već čvrsto i nenadmašivo vladaju interesi stranih kompanija i banaka, te domaćih uvoznika i trgovaca, i da su mnogi od preostalih domaćih proizvođača i izvoznika osuđeni na propast.