Vjesnik: 25. 02. 2004.

Tko se kiti čijim perjem

JURICA KÖRBLER

Tko je zaslužan što smo korak bliži Europskoj uniji – Račanov SDP i »njegova« vlada, Sanader i HDZ, ili hrvatska država i njezini građani koji su do jučer imali Račanovu, a danas Sanaderovu vladu. Ako je suditi prema posljednjem istupu Ivice Račana, vlada Ive Sanadera se kiti tuđim perjem, jer zasluga što će nas Bruxelles, nadajmo se, pozvati da započnemo pregovore pripada bivšoj vlasti. I tu su očito pomiješani lončići. Zasluga ne pripada ni Račanu ni Sanaderu, ni ovoj ni onoj vlasti, nego hrvatskoj državi i svim institucijama sustava koje godinama nastoje reformirati Hrvatsku i učiniti nužne korake da se pridružimo Europi.

Nikakvu ekskluzivu za taj posao nema ni Račan ni njegova vlada, iako im se mora priznati da su na mnogim područjima učinili bitan korak naprijed. Nažalost, ne i presudan, jer su susjedi baš u tom vremenu sjajno finiširali dugogodišnji trud (Slovenija), dok smo mi petljali u suradnji s Haagom, vukli neke nerazumne korake i oduljili posao koji je trebao biti gotov davno prije.

Ivo Sanader dobro je replicirao dojučerašnjem premijeru: bitno je da je avis pozitivan i da s nijednom vladom svijet ne počinje, pa tako nije ni s Račanovom. Uvijek su postojale i one prijašnje, a postojat će i buduće. Račan je jednostavno upotrijebio neprihvatljivu retoriku, svojatajući onu zaslugu koja nije rezervirana ni za njega, a ni za bilo kojeg budućeg predsjednika vlade. Kormilari su važni, ali ne i najvažniji, mnogo je važnije da se probudi cijela zemlja i da se stvore zaista povoljni uvjeti da Europa već sutra stanuje i ovdje.

Svaka hrvatska vlada je radila svoj posao, neka bolje, neka lošije, ali svaka je radila u hrvatskom interesu, a ne stranačkom. Ulazak u Europu definitivno nije samo interes SDP-a ili HDZ-a, nego interes svih građana ove zemlje, pa i onih koji s našim strankama nemaju nikakve veze. I zato je kićenje tim perjem promašen potez bivšeg premijera.

Sanaderova vlada je odlično startala i u vrlo kratkom vremenu pomela sve ono što se za Račanova mandata vuklo (pitanje povratka Srba, vraćanje njihove imovine...), no ostaje težak uteg Gotovine. I dok su u vrijeme kad je već bilo vidljivo da će Račan izgubiti a Sanader pobijediti neki europski krugovi bili pomalo skeptični, danas toga više nema.

Borba za Europu, uz dobrog prošlog, a čini se još boljeg sadašnjeg kormilara, tako postaje pobjeda Hrvatske u cjelini, a ne ove ili one vlade ili stranke.