Vjesnik: 26. 02. 2004.
U Gotovininu slučaju odgovornost snose političari, a ne tajne službe
Da su tajne službe samostalno djelovale u »slučaju Gotovina«, moglo bi se ustvrditi da je bio ugrožen ustavni poredak zemlje, pa bi šefovi triju agencija trebali završiti u zatvoru / Vjeruje li predsjednik Mesić da bivši šef ukinutog UNS-a Tomislav Karamarko želi postati šef OA-e uz pomoć Ivana Jarnjaka
ZAGREB, 25. veljače – Sve je više indicija da će Vlada u izvješću Carli del Ponte o postupanju u »slučaju Gotovina« optužiti tajne službe za opstrukciju u otkrivanju i eventualnom uhićenju odbjeglog generala. Nagađa se i o traženju ostavki čelnika Protuobavještajne agencije (POA) Franje Tureka, O
bavještajne agencije (OA) Damira Lončarića i Vojnosigurnosne agencije (VSA) brigadnog generala Gordana Čačića. Spominju se i razrješenja nižih operativaca u tajnim službama koji su bili angažirani na »slučaju Gotovina«.Možda će glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte i biti zadovoljna takvim obrazloženjem i mjerama hrvatske Vlade, ako ih budu pratila čvrsta diplomatska obećanja da će nova vlada i predsjednik Stjepan Mesić napraviti stvarni zaokret u upotrebi tajnih službi kad je riječ o odbjeglom general
u.Haaška je tužiteljica sredinom prošle godine uputila pismo veleposlanicima zapadnih zemalja akreditiranih u Hrvatskoj, u kojem je navela da su se tajne službe u »slučaju Gotovina« otele Vladinoj kontroli. Danas gotovo svi analitičari i baš svi političari zaobilaze tu činjenicu... Tadašnji je premijer Ivica Račan na pismo reagirao najavom istrage o odgovornosti u tajnim službama.
Na meti stranih diplomata u Zagrebu posebno je bila Protuobavještajna agencija koja je špijunirala francusko veleposlanstvo ne bi li se doznalo kakav će stav službeni Pariz zauzeti u pogledu zahtjeva iz Londona.
Kao čelnik parlamentarne oporbe, Račan je i nedavno ponovio da se s Mesićem gotovo godinu dana nije mogao usuglasiti o potpisu na imenovanje Franje Tureka šefom POA-e i Damira Lončarića šefom OA-e.
Bivši ravnatelj policije Ranko Ostojić kazao je da nije imao povjerenja u obavještajni sustav pa je pri Ravnateljstvu ustrojio posebne policijske timove koji su se dijelom bavili i obavještajnim radom. Primjer za to je otkrivanje skrovišta sadašnjeg haaškog pritvorenika Ivice Rajića, koji je od 1996. do prošle godine živio zaštićeno u Splitu.
Carla del Ponte se može iz pragmatičnih razloga složiti s izvješćem Sanaderove vlade o »slučaju Gotovina«, ali svi kojih se to tiče dobro znaju da je ona najviše primjedbi imala na ulogu Ureda predsjednika u manipuliranju tajnim službama vezano uz Gotovinu.
Za njenog posljednjeg boravka u Zagrebu, nakon sastanka s predsjednikom Mesićem nije bilo zajedničkih izjava, iako je Mesić kao svjedok tužiteljstva u procesu protiv Miloševića do tada bio hvaljen kao glavni oslonac Haaškog suda u Hrvatskoj.
U stvarnosti, odgovornost za neučinkovitost hrvatskih vlasti u Gotovininu slučaju snose političari, a ne tajne službe, njihovi šefovi ili niži operativci. Da su tajne službe samostalno djelovale u »slučaju Gotovina«, moglo bi se ustvrditi da je bio ugrožen ustavni poredak zemlje, pa bi šefovi spomenutih agencija smjesta trebali završiti u zatvoru.
Ključni dokaz da je vlast bila upoznata s postupcima agencija u Gotovinu slučaju nakon prošlogodišnjeg lipanjskog intervju odbjeglog generala u tjedniku Nacional je izjava tadašnjeg predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, da »naše tajne službe kontaktiraju s generalom Gotovinom«.
Spor s predsjednikom Mesićem o tajnim službama naslijedio je premijer Sanader. Iako ni on, a ni Mesić ne žele priznati da su u utorak razgovarali o tajnim službama u kontekstu izvješća Carli del Ponte, dobro obaviješteni izvori u Banskim dvorima kažu da je to bila ključna tema razgovora.
Sanader je navodno od Mesića tražio da se složi sa smjenama Tureka, Čačića i Lončarića, što je Predsjednik dijelom prihvatio, odbijajući smijeniti Tureka. Krugovi bliski Pantovčaku odbijaju odgovornost Mesića koji je navodno podržavao zajednički rad svog specijalnog savjetnika za nacionalnu sigurnost Željka Bagića i Franje Tureka na »slučaju Gotovina«.
»Bivši ravnatelj UNS-a Tomislav Karamarko vodi kampanju protiv Franje Tureka i Željka Bagića – oslanjajući se na svog velikog podržavatelja Ivana Jarnjaka, šefa saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost – želeći zasjesti na Turekovo mjesto u POA-i«, tvrde kuloari bliski Uredu predsjednika. Premijer Sanader, suočen s jedne strane sa stavom Carle del Pon
te a s druge predsjednika Mesića, trenutno je u pat-poziciji. Ako ne uspije nagovoriti Mesića da smijeni Tureka, od negativnog izvješća Carle del Ponte Vijeću sigurnosti UN-a, u travnju, mogla bi ga spasiti samo spektakularna Gotovinina predaja.Željko Peratović