Vjesnik: 10. 03. 2004.

Još je Tuđman upozoravao Merčepa na Haaški sud

Djelatnik SZUP-a Ferdinad Jukić zarobio je Tomislava Merčepa i protjerao ga iz Vukovara / U Vukovaru su nestajali ljudi u čijim je kućama pronađeno oružje, ali i bogati Srbi i Hrvati / Za Merčepom su iz Vukovara otišli Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Igor Mikola, kojima se sudi za Pakračku poljanu

ZAGREB, 9. ožujka – Tomislav Merčep, do 8. kolovoza 1991. na čelu Sekretarijata za narodnu obranu općine Vukovar, ne boji se da će mu haaško tužiteljstvo pripisati odgovornost za nestanke i ubojstva vukovarskih civila, uglavnom Srba, s početka i sredine 1991.

Komentirajući nagađanja da bi istraga koju ovih dana provode haaški istražitelji u Vukovaru mogla rezultirati optužnicom protiv njega, Merčep izjavljuje: »Točno se zna tko je bio na kojem mjestu, tko je što radio i za što je odgovoran. Osim toga, tada su nestajali i Hrvati i Srbi, ali ja s tim nisam imao nikakve veze, jer sam bio sekretar Narodne obrane Vukovara. Dakle, bavio sam se pitanjem mobilizacije i obrane Vukovara i lako je dokazati da s nestankom vukovarskih Srba nisam imao nikakve veze«. Dodaje da njegova smjena s tog mjesta, odnosno uhićenje i nasilno deportiranje u Zagreb, nemaju veze s tim nestancima nego su rezultat političkih obračuna.

Danas Merčep ne želi govoriti o imenima kojima je tada politički smetao, koja su ga željela ocrnjeti i maknuti iz Vukovara. No, donedavno je krivnju za svoje micanje iz Vukovara svaljivao na dr. Franju Gregurića, predsjednika Vlade demokratskog jedinstva, i na Josipa Manolića, šefa svih kriznih štabova u Hrvatskoj kao i civilne tajne službe.

Marin Vidić Bili, Vladin povjerenik za Vukovar, tadašnjem je premijeru Greguriću poslao pismo u kojem su dijelom opisani i događaji što su sad predmet istrage haaških istražitelja. Vidić Bili u tom pismu nije Merčepa izravno optužio za zločine, ali je naveo da se oni podudaraju sa Merčepovim dolaskom na odgovorne dužnosti u HDZ-u i lokalnoj vlasti.

Vukovarski poduzetnik Ferdinand Jukić prošlih je godina prijavljivao policiji da su ga napadali i da su ti napadi povezani s njegovim spoznajama o događajima u Vukovaru, koji mogu biti predmet istrage Haaškog suda.

Upravo je Jukić 1991. godine, kao djelatnik SZUP-a, prema nalogu Josipa Manolića i premijera Gregurića imao zadatak udaljiti Merčepa iz Vukovara. Prema zasad neslužbenim informacijama, Jukić je zarobio Merčepa priprijetivši mu automatskom puškom, a potom ga vezanog smjestio u »renault 4« i uputio u Zagreb. Prethodno je pomogao danas pokojnom Milošu Vojnoviću, predratnom vukovarskom odvjetniku i sucu, da se izvuče iz Vukovara, jer mu je prijetila životna opasnost.

Vojislav Stanimirović, predsjednik SDSS-a, nedavno je potvrdio da je Jukić i njemu pomogao da se sigurno izvuče iz opasnosti koja mu je tada prijetila.

Prema podacima kojima sada raspolažu haaški istražitelji, najviše je nestanaka zabilježeno u srpnju 1991., kada su iz Sekretarijata za obranu putem javnih medija pozivali građane srpske nacionalnosti da predaju oružje. Nakon roka za predaju pretresali su kuće za koje se sumnjalo da se u njima krije oružje i ako bi ga pronašli, odvodili bi vlasnika kuće na ispitivanje s kojeg se nikad nije vratio.

No, nisu nestajali samo ljudi u čijim je kućama pronađeno oružje. Nestajali su i oni za koje se pretpostavljalo da posjeduju veće količine novca i dragocjenosti. Kada su počeli nestajati bogati vukovarski Hrvati, navodno je kap prelila čašu i Marin Vidić Bili napisao je pismo Greguriću.

U »grupi« koja je djelovala pri Merčepovu sekretarijatu spominjali su se Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Igor Mikola koji su napustili Vukovar kada i Merčep, a kojima se danas sudi za događaje u Pakračkoj poljani.

Merčepa, jednog od osnivača HDZ-a, oštro je kritizirao i predsjednik Tuđman na III. općem saboru HDZ-a 1995. Merčep se usprotivio što je tada uspješna tenisačica Iva Majoli primljena u vodstvo Mladeži HDZ-a, a za njega nije bilo mjesta u vodstvu stranke. Predsjednik HDZ-a priznao mu je zasluge u ratu, ali je naglasio da su zbog njega i njemu sličnih i HDZ i Hrvatska imali velikih problema u svijetu.

Tuđman je čak naveo da su mu na takve kao što je Merčep ukazivali i najiskreniji prijatelji u svijetu, pa i sam papa Ivan Pavao II.

Čini se da se Haaški sud već tada bavio Merčepom, jer je Tuđman dodao da je i s te adrese bilo zahtjeva »i u odnosu na naše ljude, bilo je pokušaja kompromitacije i mi smo već morali povući neke druge političke poteze«.

Željko Peratović