Slobodna Dalmacija: 13. 03. 2004.

VISOKI PRORAČUNSKI DEFICIT I RAST INODUGA ZABRINULI HNB

ROHATINSKI PRIPREMA "TEŠKU ARTILJERIJU"

Bude li uvođenje kapitalnih restrikcija kao "teške artiljerije" nužno, BDP bi lako mogao početi "rast" u minus

Piše: Frenki LAUŠIĆ

Prije dva mjeseca u HRT-ovoj emisiji "Forum" čija je tema bila državni proračun, a u kojoj su sudjelovali predstavnici sadašnje i bivše vlasti, jedan gost je skoro dobio, uvjetno govoreći, "slom živaca". Bio je to Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke, koji nije mogao doći k sebi zbog činjenice da su se političari, bivši i sadašnji ministri, natjecali u tome tko bi mogao više povećati proračun i podilaziti biračima.

"Čekajte, meni ovdje nije nešto jasno. Pa radi se o tome da se mora smanjiti deficit državnog proračuna, a vi ovdje samo pričate o novim troškovima", ustvrdio je tada Rohatinski, ali njegova izjava nije baš naišla na odjek kod nazočnih. Dva mjeseca poslije, nakon što je Hrvatski sabor prihvatio državni proračun s deficitom od 4,5 posto, Savjet HNB-a je fiskalnoj vlasti poručio kako središnja banka neće ostati nijema na takvu budžetsku politiku. Na sjednici Savjeta je bio i Ivan Šuker, ministar financija koji je prisutne izvijestio o zatečenim i ovogodišnjim proračunskim obvezama koje ograničavajuće djeluju na smanjivanje proračunskog deficita i na daljnja ulaganja.

Međutim, jasno je kako "ograničavajuću" ulogu u smanjivanju proračunskog deficita imaju i predizborna obećanja HDZ-a. Ispunjavanje tih obećanja predstavlja "udio grijeha" HDZ-a u pumpanju ovogodišnjeg deficita i Šuker se prevario ako je mislio da takva budžetska projekcija neće imati utjecaja i na promjenu monetarne projekcije HNB-a. Krajem prošle godine Rohatinski je najavljivao mogućnost uvođenja kapitalnih restrikcija, odnosno depozita od 35 posto na inozemno zaduživanje. Ta mjera predstavlja monetarnu "tešku artiljeriju" koja ograničava i skoro onemogućava zaduživanje bankama i poduzećima u inozemstvu, a poznato je da ekspanzivna kreditna politika nije bila temeljena samo na porastima domaćih depozita, već na inozaduživanju banaka.

Dosadašnje restriktivne monetarne mjere HNB-a značajno su utjecale na smanjivanje gospodarskog rasta s pet na oko tri posto, a uvođenjem kapitalnih restrikcija gospodarski rast bio bi dodatno usporen i zacijelo bi ubrzo došlo do recesije, odnosno "negativnog rasta" BDP-a.

Glavni ekonomski problem Hrvatske je u tome što veliko inozaduživanje države i banaka u proteklim godinama (oko 15 milijardi $), nije dovelo do jačeg gospodarskog rasta utemeljenog na proizvodnji i povećanju izvoza. Investicije u prometnu infrastrukturu su odlična stvar, ali su dugoročne, a ostali krediti ili nisu iskorišteni u kvalitetno restrukturiranje gospodarstva, ili su bili iskorišteni na potrošnju.

Sada se Hrvatska nalazi u situaciji da je gospodarski rast u padu ili se čak ide u recesiju, a zbog velikog inozemnog duga, svako vanjsko zaduživanje gura državu u rizične financijske vode. Sada je jasnije i da domaće tržište vrijednosnih papira nije dovoljno jako za značajnije kreditiranje inodugova i budžetskog deficita i svaki makrodeficit će morati biti većinom financiran u stranoj valuti.

Britanska analitička kuća Ekonomist intelligence unit nije usamljena u upozorenjima da bi nekvalitetna fiskalna politika mogla dovesti do pada kreditnog rejtinga Hrvatske i da bi refinanciranje kredita i proračunskog deficita opet postalo skuplje. S druge strane, John Norregaard, stalni predstavnik Međunarodnoga monetarnog fonda u Hrvatskoj ističe kako bi bilo dobro da je predviđeni deficit manji od 4,5 posto, ali da neće biti loše ako se uspije i to realizirati. Očigledno je kako su u MMF-u razočarani radom bivše vlade u prošloj godini, ali tek treba vidjeti hoće li se svjetski financijski policajci prema ovoj Vladi postaviti zbog toga benevolentnije ili će biti još kritičniji.

Odgovor na to dat će ocjena stand-by aranžmana u izvješću Izvršnog odbora MMF-a za nekoliko tjedana, ali i pregovarački stavovi tijekom novog stand-by aranžmana.

Dvije teške godine

Hrvatska je opet u neprilici da prije ostvarivanja željenog gospodarskog rasta mora drastičnije stabilizirati državne financije. Tu misiju dodatno otežava visoki vanjski dug koji diktira što brže smanjivanje proračunskih deficita, što opet onemogućava jače smanjivanje poreza koji bi rasteretili kapital, rad i potrošnju i pokrenuli gospodarstvo. Čekaju nas zasigurno najmanje dvije frustrirajuće gospodarske godine i nadajmo se da će fiskalne i monetarne vlasti pronaći način da zajedničkim djelovanjem pronađu optimalni put za izlaz iz sadašnje deprimirajuće situacije. Dođe li do "kratkog spoja" u suradnji HNB-a i Ministarstva financija, ne piše nam se dobro.