I dok je predsjednik Europske komisije Romano Prodi upozoravao kako se nakon Madrida »cijela Europa osjeća napadnutom«, hrvatski ministar vanjskih poslova Miomir Žužul u Izraelu je podržao politiku tamošnje vlasti prema Palestincima. I dok je Prodi govorio kako se »sukob s teroristima ne rješava silom«, jer se takva praksa pokazala kontraproduktivnom u »Iraku, kao i u Istanbulu, Moskvi, Madridu«, Žužul je, ničim izazvan, Hrvatsku praktički izručio na pladanj milosti i nemilosti al-Qa'ide i svekolikog islamskog fanatizma. Izjavivši kako je »teško reći s kime bi Izrael trebao pregovarati s palestinske strane«, Žužul je jednostrano involvirao Hrvatsku u bliskoistočni sukob, zanemarivši da svaki narod ima pravo sam izabrati svoje legitimne predstavnike, ma kakvi oni bili. Trgovanje s moćnom političkom podrškom Izraela i Židova diljem svijeta, kao i kupovanje indulgencije za njihovo dojučerašnje prozivanje Hrvatske kao neoustaške, Žužul je debelo preplatio otvorivši širom hrvatska vrata terorizmu.

Nastavljajući Sanaderovu proameričku politiku, Žužul se u Jeruzalemu ponašao kao Amerikanac veći od Amerikanaca, jer bi se od njegovih proizraelskih javnih izjava uzdržala i administracija Bijele kuće. »Zaboravljajući« da se nigdje i nikada na svijetu teror nije iskorijenio još surovijim terorom, već se, naprotiv, spirala smrti širila na nedužne, djecu, žene i starce, ministar je prešao i preko prošlogodišnjeg upada izraelskih snaga u palestinsko naselje Jenin. Tada je u svom izvješću posebni izaslanik UN-a Terje Roed-Larsen ustvrdio kako se radi o »užasu koji nadilazi razum«, a neimenovani izraelski časnik priznao kako se u obračunu s Palestincima primjenjivala taktika koju su nacisti koristili u Varšavskom getu! Nije ni mali broj izraelskih pilota i vojnika koji su završili na Vojnom sudu odbivši bombardiranje i napade na palestinske civilne ciljeve, što je moglo završiti samo jednim – svjesnim masakrom.

»Odbacujemo svaki ekstremizam, radikalizam, rasnu, nacionalnu i vjersku mržnju i netoleranciju, kazao je jučer premijer Ivo Sanader u Jasenovcu došavši nakon 24 sata u koliziju sa svojim prvim vanjskopolitičkim suradnikom. Također, Žužul je (ne)svjesnu medvjeđu uslugu napravio i predsjedniku Stipi Mesiću koji je upravo otputovao u državnički posjet Kataru, Siriji i Jordanu s jakom hrvatskom gospodarskom delegacijom koja bi tamo trebala ugovoriti i značajne poslove, prije svega vezane za naftnu industriju.

Za sve Žužulove »zasluge«, Izrael će, po svemu sudeći, kao nagradu, otvoriti veleposlanstvo u Zagrebu, metropoli koju je do sada izbjegavao zbog »problematičnih« izjava i politike Franje Tuđmana. Kratkovidnost male Hrvatske, da nije tragična, svojim ironičnim junačenjem podsjećala bi na Crnu Goru koja je svojedobno objavila rat dalekom i daleko brojnijem Japanu. Stoga su u pravu svi oni hrvatski političari koji su osudili Žužulove jeruzalemske izjave, a »u sridu« pogađa SDP-ovac Pavle Kalinić kada s pravom traži njegovu ostavku.

Jer, Hrvatskoj, zemlji turizma, nije potrebno propagiranje bilo čijeg i bilo kakvog terorizma. Ono čime bi se Žužul i ostali trebali u ovom trenutku nadahnjivati na međunarodnom planu moglo bi se naučiti iz jedne prerano zaboravljene čitanke – Titove politike nesvrstanosti.