Vjesnik: 29. 03. 2004.
Hrvatska na simboličnoj svečanosti, ali bez pozivnice za službenu
Na posljednjem sastanku Sjevernoatlanskog saveza zajednička molba Albanije, Hrvatske i Makedonije da se njihovi ministri nađu i na svečanom podizanju zastava u Bruxellesu odbijena je u glavnom stožeru NATO-a, potvrdilo je Vjesniku nekoliko diplomatskih izvora bliskih Savezu / Hrvatska bez obzira na ceremonije mora i dalje provoditi potrebne reforme, te stalno podsjećati na učinjeno
ZAGREB, 28. ožujka – Hrvatski premijer Ivo Sanader i ministar vanjskih poslova Miomir Žužul u ponedjeljak će u Washingtonu sudjelovati na svečanosti podizanja zastava novih sedam članica NATO-a – Bugarske, Estonije, Letonije, Litve, Rumunjske, Slovačke i Slovenije koje u članstvo tog političko-vojnog saveza službeno ulaze 2. travnja u Bruxellesu.
Hrvatska je zajedno s Albanijom i Makedonijom prvi put pozvana na takvu svečanost koja je simbolična jer je glavni grad Sjedinjenih Država službeni čuvar washingtonskih ugovora kojima je osnovan NATO.
No, na pravoj svečanosti primanja u članstvo, kako sada stvari stoje, ministra Žužula neće biti. Naime, na posljednjem sastanku Sjevernoatlanskog saveza, zajednička molba Albanije, Hrvatske i Makedonije da njihovi ministri budu i na svečanom podizanju zastava u Bruxellesu, odbijena je u glavnom stožeru NATO-a, potvrdilo je Vjesniku nekoliko diplomatskih izvora bliskih NATO-u.
Prema neslužbenim informacijama, ministru vanjskih poslova Miomiru Žužulu bilo je posebice stalo da sudjeluje na bruxelleskoj svečanosti, no poziva još nema.
NATO neće pozvati Hrvatsku, Albaniju i Makedniju na svečanost primanja članica iz vrlo praktičnih razloga – nakon podizanja zastava što traje desetak minuta, novih sedam članica odlazi na svoj prvi sastanak Sjevernoatlanskog vijeća, najvišeg tijela NATO-a, sastanak na kojem ni jedna od triju zemal
ja potpisnica Jadranske povelje nema pravo sudjelovati.»Nije riječ o političkom problemu. Jednostavno ne znamo što bismo s njima kad se završi podizanje zastava. Nema smisla da nam dolaze samo zbog desetak minuta svečanosti«, kazali su nam NATO-ovi diploma
tski izvori.Ipak, pozivnica za washingtonsku svečanost važna je za nastavak procesa pozicioniranja Hrvatske i ispunjavanja potrebnih NATO-ovih kriterija.
Ako sljedeće godine Hrvatska dobije pozivnicu za NATO, kako se već sada neslužbeno govori, tada bi Hrvatska prvi put u svojoj kratkoj povijesti dobila u međunarodnim odnosima i u sklopu te integracije tretman demokratske zemlje u kojoj se poštuju vladavina prava i načelo tržišne ekonomije, uvjeta koji su važni i za NATO i za EU.
Do pozivnice se, međutim
, nije došlo lako.Pozivnica za dolazak u Washington izborena je upornim lobiranjem u Pentagonu jer se State Department protivio da se uz sedam novih pozovu tri zemlje obuhvaćene tzv. Jadranskom poveljom.
Jadranska povelja povezala je Hrvatsku, Albaniju i Makedoniju u zajedničku inicijativu koja bi pomogla da te zemlje što prije uđu u NATO. Povelju je Sanaderova vlada naslijedila od Račanove. Riječ je o zamisli američkoga lobista Brucea Jacksona koji je postao poznat po stvaranju tzv. Vilniuske skupine čije zemlje za nekoliko dana postaju punopravne članice NATO.
No, u novoj grupaciji koju je Jackson izmislio i izlobirao, stvari nisu tako jednostavne. Unutar hrvatske vlasti mišljenja su podijeljena: jedni smatraju da ta inicijativa šteti Hrvatskoj jer je veže uz zemlje koje su mnogo dalje od Hrvatske u pogledu potrebnih reformi i sposobnosti za NATO, te s ozbiljnim sigurnosnim problemima, dok drugi tvrde kako ni jedna inicijativa zajedničke suradnje ne može biti štetna nego samo od koristi.
Inicijativa Brucea Jacksona pretočena u Jadransku povelju od samoga početak nije bila draga State Departmentu. Na prošlogodišnjem sastanku ministara obrane Jadranske povelje u Tirani, američka je diplomacija iz završnoga dokumenta izbacivala riječi SAD i Amerika jer je smatrala da se prečesto spominju.
No, bez obzira na okvire i datume predviđanja o ulasku Hrvatske u NATO, ključ za uspjeh nalazi se u provedbi reformi kod kuće. U posljdnjih nekoliko tjedana, Hrvatska je u posljednji trenutak izbjegla negativno izvješće NATO-a o napretku obećavši trenutni početak potrebnih reformi koje su izostale posljednjih godina. Na prvom je mjesto preustroj Oružanih snaga kroz napuštanje modela JNA i prihvaćanje NATO-ova načela kolektivne sigurnosti.
Hrvatska, bez obzira na službene svečanosti, mora i dalje uporno i naporno raditi na dva plana – brzo i efikasno provoditi potrebne reforme, a u diplomatskom smilsu stalno podsjećati na učinjeno. NATO-u će pak, bez obzira na stanje na Kosovu i službene tvrdnje da mu je Balkan važan, u fokusu biti Afganistan i Irak.
Bruno Lopandić