Vjesnik: 02. 04. 2004.

Četvorka nije optužena za agresiju, ali jest za zločinački pothvat

Haaški sud još nije skinuo embargo sa sadržaja jer optužnice u srijedu nisu bile uručene Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću / Udruživanje u zločinački pothvat u BiH počelo je 18. studenoga 1991. i trajalo do travnja 1994., piše u preambuli optužnica / Teritorijalni cilj tog zločinačkog pothvata, piše dalje, bio je osnivanje hrvatskog teritorija na području BIH, a u granicama negdašnje Banovine Hrvatske iz razdoblja od 1939. do 1941. godine / Namjera je bila te krajeve u kratkom roku pripojiti sastavu tzv. velike Hrvatske

ZAGREB, 1. travnja – »Udruživanje u zločinački pothvat u BiH počelo je 18. studenoga 1991. godine i trajalo do travnja 1994. godine. U tom razdoblju je više osoba osnovalo i sudjelovalo u zločinačkom pothvatu političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja bosanskih muslimana i drugih nehrvata. Oni su živjeli u onim dijelovima BiH za koje se tvrdilo da pripadaju hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni. Namjera je bila te krajeve pripojiti sastavu tzv. velike Hrvatske, u kratkom roku. Cilj je bio da ti prostori postanu dijelom Republike Hrvatske ili njoj blisko povezanih krajeva. To pripajanje trebalo se ostvariti silom, prijetnjom sile, zastrašivanjem, progonima, zatočavanjem ili prisilnim premještanjem i deportacijama nehrvatskog stanovništva i muslimana. Sve to je u suprotnosti s djelima opisanim u 2., 3. i 5. članku Statuta Haaškoga suda.«

Tako glasi preambula jedne od četiriju optužnica pristiglih u kopijama 31. ožujka u Zagreb, s čijim su sadržajem upoznati Slobodan Praljak, Jadranko Prlić, Milivoj Petković i Bruno Stojić, četvorica od šestorice optuženika u najnovijim aktima Carle del Ponte. Unatoč najavi, puni sadržaj optužnica nije se pojavio na internetskim stranicama Haaškog suda jer je sadržaj svih četiriju optužnica isti dok su promijenjena samo imena optuženika, a Haaški sud još nije skinuo embargo sa sadržaja jer optužnice u srijedu još nisu bile uručene i ostaloj dvojici, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću. Kaže li se išta o sadržaju jedne optužnice, i ta dvojica bi iz novina doznala karakter optužbi protiv njih, iako u rukama još nemaju optužnicu.

Vjesnik je ipak u posjedu teksta preambule svih šest optužnica.

»Teritorijalni cilj tog zločinačkog pothvata«, piše dalje u optužnicama, »bilo je osnivanje hrvatskog teritorija na području BiH, a u granicama negdašnje Banovine Hrvatske iz razdoblja od 1939. do 1941. godine«.

Taj dio optužnice, s pozivom na povijesnu činjenicu o postojanju Banovine, ali s preskočenom činjenicom da je ta državna tvorevina funkcionirala u sklopu negdašnje Kraljevine Jugoslavije, s centralističkim i unitarnim elementima monarhije u raspadu, trebao je poslužiti za tužiteljsko opisivanje dometa spomenutog zločinačkog pothvata.

»Udruženi zločinački pothvat obuhvaćao je i kreiranje političke i nacionalne mape (karte) tih područja tako da njime dominiraju Hrvati u političkom i demografskom smislu«, piše u nastavku preambule.

»Brojni sudionici u zločinačkom pothvatu su kao akteri, činjenjem ili nečinjenjem, postupcima ili ponašanjem, individualno ili u grupi, samostalno ili u dosluhu s drugim osobama, pridonijeli provedbi toga pothvata«. Na tom mjestu optužnica u uvodnom dijelu navodi ključne čimbenike, prema mišljenju tužiteljice Carle del Ponte, s kojima su optuženici bili u dosluhu. To su Franjo Tuđman (optužnica navodi da je hrvatski predsjednik umro 10. prosinca 1999. godine), Gojko Šušak (umro 3. svibnja 1998.), Janko Bobetko (umro 29. travnja 2003.) te Mato Boban (umro 8. srpnja 1997.).

U takvom »popisu kreatora zločinačkog pothvata«, pri čemu su datumi smrti u funkciji sadržaja optužnica, Carli del Ponte ta imena trebaju da bi mogla poentirati: »Oni su, Tuđman, Šušak, Bobetko, Boban, u suradnji s drugim osobama na političkim, vojnim, policijskim i obavještajnim funkcijama, na svim razinama (sve do općinskih i mjesnih čelnika i vodstava HDZ-a u BiH, lokalnih obrambenih snaga i paravojske) i pod njihovim nadzorom ostvarivali ciljeve zločinačkog pothvata«.

»Te su osobe«, piše dalje u optužnicama »vodile, upravljale, planirale, promovirale, naređivale, izvršavale i omogućavale provedbu tih ciljeva zločinačkog pothvata«.

Citirani sadržaj uvodnog dijela optužnica eliminira dosadašnja nagađanja o spominjanju Hrvatske kao agresora na teritorij susjedne BiH. Ali, ta je »agresorska« opcija zamijenjena mnogo težom tezom prema kojoj su državni dužnosnici, politički i vojni, bili izravno upetljani u rat u BiH i to kao sudionici u »zločinačkom pothvatu«. S obzirom na to da su optužnice napisane identično onima protiv Gotovine, odnosno Čermaka i Markača, citat iz preambule jedne obuhvaća i navod iz svih ostalih.

No, tu nije kraj modelu koji je Carla del Ponte i u ovim slučajevima upotrijebila. Sve optužnice, na osnovi podataka s kojima je Vjesnik upoznat, imaju navode o 26 kaznenopravnih inkriminacija kojima se terete optuženici. Te inkriminacije su u svakoj od optužnica podijeljene na 238 točaka »razrade« s kojom onda tužiteljica želi individualizirati odgovornost Praljka, Petkovića, Prlića, Stojića, Ćorića i Pušića.

Vlado Rajić