Vjesnik: 05. 04. 2004.

Predsjednik Mesić odao državnu tajnu

Protuobavještajna agencija nije dužna dati novinarima informaciju o praćenju ako ih i dalje smatra sigurnosnim problemom / Predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ivan Jarnjak je 1994. godine, kao ministar unutarnjih poslova, odobrio prisluškivanje novinara za Papina posjeta Hrvatskoj, a 1996. godine prisluškivanje oporbenih političara za »zagrebačke krize«

ZAGREB, 4. travnja – Novinari nisu prisluškivani, ali su tajno fotografirani njihovi kontakti s raznim sumnjivim stranim obavještajcima. Ne može se zabraniti tajnim službama da rade svoj posao.

To je sukus najnovijeg očitovanja predsjednika Stjepana Mesića o aferi prezentacije sumnji u suradnju šestorice hrvatskih novinara s obavještajcima, domaćim i stranim, na širenju dezinformacija da je odbjegli general Ante Gotovina boravio u Hrvatskoj.

Predsjednikovim priznanjem da je Franjo Turek ipak špijunirao novinare, koristeći se zahtjevnijim tehnikama od prisluškivanja (tajnim praćenjem i tajnim fotografiranjem, iz članka 17. stavak 6. Zakona o sigurnosnim službama), pale su u vodu sve tvrdnje iz Protuobavještajne agencije (POA), Vijeća za civilni nadzor sigurnosnih službi, Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, pa i premijera Sanadera, da POA nije tajno nadzirala hrvatske novinare.

Predsjednik je još dodao da je Turek (sad bivši ravnatelj POA-e) sličnu prezentaciju održao i u obavještajnim službama, što znači da je isključeno kako je to Turekova osobna akcija o kojoj nema tragova u POA-i, Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost, Uredu Predsjednika, Vladi. Tako je četvero novinara – Gordan Malić (Globus), Ivica Đikić (Feral Tribune), Boris Pavelić (Novi list) i Željko Peratović (Vjesnik) – ispalo naivno, vjerujući pozivu predsjednika Vijeća za civilni nadzor tajnih službi da, imajući vjeru u sustav, podnesu predstavke građana tom tijelu, a ono će, koristeći sve svoje zakonske mogućnosti, zaštititi njihova građanska prava.

Kolumnist Jutarnjeg lista Ivan Zvonimir Čičak, koji tvrdi da ima spoznaju da su ga tajno nadzirali, nije podnio predstavku Vijeću jer, kako je napisao u subotu, »nije budala da se žali onima koji ga špijuniraju«.

Prema stavku 2. članka 23. Zakona o sigurnosnim službama, POA nije bila dužna izvijestiti novinare o tome jesu li prema njima primjenjivane mjere tajnog prikupljanja podataka, jer je moguće da bi ta obavijest: dovela u opasnost ispunjenje POA-inih zadaća, mogla ugroziti sigurnost druge osobe i dovesti do štetnih posljedica za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes Republike Hrvatske.

Ukratko, POA nije bila dužna dati novinarima informaciju jesu li praćeni ako ih i dalje smatra sigurnosnim problemom i prema njima primjenjuje iste mjere.

Slijedeći načelo legaliteta valja primijetiti da se o Zakon o sigurnosnim službama prvi ogriješio onaj tko je novinarima bliskim s Turekom iznio pojedinosti s famozne prezentacije u Uredu predsjednika i Vladi, a ovi to objavili.

Nadalje, predsjednik Mesić prekršio je stavak 2. članka 22. Zakona koji kaže: osobe koje su upoznate s podacima iz evidencija sigurnosnih službi i dokumentima o tim podacima dužne su ih čuvati kao državnu tajnu. Dakle, predsjednik Mesić odao je državnu tajnu, potvrdivši najprije u Feralu, a potom u izjavi novinarima u subotu da je prezentacija održana i iznoseći pojedinosti s nje.

Od predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ivana Jarnjaka nije se ni moglo očekivati da stane u obranu građanskih prava jer je on kao ministar unutarnjih poslova 1994. potpisao rješenje o prisluškivanju desetak novinara u sklopu akcije »Pastir 900« (sigurnosne potrebe s obzirom na Papin prvi posjet Hrvatskoj), a 1996. rješenje o prisluškivanju oporbenih političara za »zagrebačke krize«.

Na kraju bi se predsjednik Mesić i premijer Sanader – pred kojim je novi izazov da napokon spriječi POA-ino uhođenje novinara – mogli izvući od odgovornosti za odavanje državne tajne i prijekora međunarodne zajednice, ako bi jasno rekli da je Turek, uhodeći novinare, ne samo kršio Zakon o sigurnosnim službama nego i narušio nacionalnu sigurnost, ne tražeći odbjeglog Gotovinu.

Željko Peratović