Vjesnik: 16. 04. 2004.
U pregovorima s MMF-om Vladi može pomoći sindikalno gunđanje
Razlog za prilično grub javni obračun, i s premijerove i sa sindikalne strane, vjerojatno je nervoza zbog započetih pregovora s MMF-om o novom stand-by aranžmanu. U strahu da bi novi sporazum mogao biti još rigorozniji, što bi uključivalo dodatno smanjivanje radnih i socijalnih prava, sindikalisti su zagalamili na Sanadera da ne zaboravi čiji su ga glasovi doveli na vlast
LJU
BINKA MARKOVIĆDosad iznimno srdačan i otvoren u razgovorima sa sindikatima, premijer Ivo Sanader zagrmio je s televizijskog ekrana u emisiji »Forum« na sindikalne čelnike, jasno im poručivši da mu se ne petljaju u posao i ne dijele Vladi lekcije. Više nego što se to od socijalnih partnera očekuje.
Inače odmjerenog Sanadera iznervirale su kritike sindikata da Vlada u prvih sto dana nije ništa učinila na gospodarskom oporavku i poboljšanju životnog standarda.
Toliko, čini se, da ih je grubo optužio kako s debelim plaćama lagodno »štekću« iz prikrajka.
»Vlada se zalaže za socijalno partnerstvo, ali ne prihvaća da sindikati Vladi dijele lekcije.
Nisu postavljali Vladu, pa je neće ni micati, a ako žele voditi državu, neka izađu na izbore«, poručio je Sanader sindikalnim liderima. Neugodno iznenađeni, kako kažu, »dijametralno suprotnom retorikom« premijera od one koju je pokazivao dosad, ni sindikati nisu ostali dužni Sanaderu. »Petljat ćemo se u sve što se tiče radnika, osim u odnose s Haagom«, poručili su lide
ri.»Rafalnom« paljbom najžešće je premijeru odmah odbrusio šef URSH-a Boris Kunst poručivši mu da, prizivanjem sindikata na izbore, ne »pika vraga bez potrebe«. Jer bi ga to za koju godinu moglo skupo stajati, kao što je i njegova prethodnika Račana.
»To Sanaderu nije mudar potez, jer bi tada bila ugrožena i pozicija HDZ-a na političkoj sceni. Ako je malo bolje pratio rad sindikata, mogao je uočiti zašto je HDZ izgubio izbore 2000., a koalicija stranaka predvođena SDP-om 2003. godine«, uzvratio je izazivački Kunst. Njegova je poruka nedvosmislena: »I vas možemo pomesti, a vi nas sindikate ne možete«!
Sindikati su, naime, uvjereni, a za pravo im daju i neki analitičari, da su nakon velikih radničkih demonstracija 1998. na Trgu bana Jelačića upravo radnički glasovi srušili HDZ, te da su sindikati, uskrativši podršku, bitno utjecali na izborni krah koalicije. Kunst je tada, jer ga ostali sindikati nisu podržali, u zadnji čas teška srca odustao od nezavisne sindikalne liste, ali ne i od ideje o izlasku sindikata u izborni ring za četiri godine.
Zašto su premijer i sindikalisti iznenada »zapucali« jedni na druge? A taman su se, nekoliko dana prije, drugi put u prošla tri mjeseca dogovorili da će otkloniti »šumove u komunikaciji«. Odnosno da će kao socijalni partneri otvoreno razgovarati o problemima i rješenjima gospodarskih i socijalnih nevolja u državi.
Razlog za prilično grub javni obračun, i s premijerove i sa sindikalne strane, vjerojatno je nervoza zbog započetih pregovora s MMF-om o novom stand-by aranžmanu. U strahu da bi novi sporazum mogao biti još rigorozniji, što bi uključivalo dodatno smanjivanje radnih i socijalnih prava, sindikalisti su zagalamili na Sanadera da ne zaboravi čiji su ga glasovi doveli na vlast.
Nije neočekivano da je na sindikalne »ubode« premijer, doduše kontrolirano, malo izgubio živce i poručio sindikatima da ga ne uče što mu je posao i što je dobro za hrvatske građane. Ako i bude restrikcija zbog smanjivanja proračunskog deficita, na čemu inzistira MMF, Sanader je jasno poručio da Vlada neće odustati od svoje socijalne politike, na kojoj je i dobila izbore.
Je li ovaj prvi jači javni konflikt između Vlade i sindikata uvod u raskid socijalnog partnerstva, koje još pravo nije ni počelo? Vjerojatno nije. Niti je to Sanaderova, a ni namjera sindikalista. Sindikati, uostalom, nisu ničim zaprijetili, niti su objavili socijalni »rat«, štoviše, i dalje Vladi široke ruke nude socijalno partnerstvo i suradnju.
Sanader ih je, doduše, malo jače »flisnuo« po prstima, ali ponajviše zato da u miru može pregovarati s MMF-om i osmisliti gospodarsku strategiju. Uostalom, gunđanje sindikata može i Vladi pomoći u pregovaračkoj strategiji s MMF-om kao dodatni instrument u određivanju krajnjih granica restriktivne politike.