Vjesnik: 22. 04. 2004.

Ništa od ulaznice za Hrvatsku prije 2009.

BRUXELLES, 21. travnja (Od Vjesnikove dopisnice) – Najkraći tehnički rok do zaključenja pregovora Hrvatske i Europske unije o pristupanju je pet godina, što znači da je otvaranje vrata moguće tek na samome kraju desetljeća i ni u kom slučaju u paketu s Bugarskom i Rumunjskom, 2007. godine. Bugarska i Rumunjska s Unijom pregovaraju već četiri godine. Tek nakon uznapredovalog pregovaračkog procesa dugog pola desetljeća Europska komisija procjenjuje je li zemlja spremna. Riječ je o rokovima određenim na temelju iskustava svibanjskog vala proširenja.

To je jedan od naglasaka s tehničkog briefinga u Europskoj komisiji na temu mišljenja o Hrvatskoj. Nadalje, ni jedan rok, čak ni onaj o početku tzv. screeninga – provjeravanja koliko je od 83 tisuće stranica Unijina acquis communautairea već sada ugrađeno u hrvatsko zakonodavstvo i praksu – nije na vidiku. Taj proces, prema iskustvima posljednjeg proširenja, traje do godinu dana, iako je uobičajeno vrijeme oko četiri mjeseca.

S Hrvatskom može biti nešto lakše, dakle brže, jer je dio screeninga obavljen tokom procedure odgovaranja na upitnik Europske komisije. Činjenica je, vele Komisijini predstavnici, da provjera podrazumijeva silne detalje, poput pitanja koji software koristi carinska služba. Provjera kompatibilnosti za poljoprivredu, na primjer, traje oko tri mjeseca, no Poljskoj je trebala godina dana! Za jednostavnija je područja dovoljan tjedan rada.

No, u avisu je stotinjak Komisijinih ljudi izravno angažiranih za njegovo uobličavanje primijenilo novu taktiku idući – kao kada je riječ o pregovorima – od jednog do drugog od 29 poglavlja acquisa, čime je »treniran« screening. Isto tako, u Komisiji, barem zasad, ne vide nikakve veze između nastavka procesa pristupanja Hrvatske i Komisijine ocjene je li vrijeme za otvaranje pregovora s Turskom, što, na dulje staze i u nekom novom ozračju, može biti promijenjeno.

Isto tako, u ovoj ranoj fazi, u kojoj je jedino konkretno mišljenje da je jedna zemlja spremna na pregovore, još nema ni govora o pretpristupnoj pomoći. Teorijski, ta je pomoć opcija tek u sljedećem srednjoročnom proračunskom razdoblju, a praktično – i uz uvjet snažne političke volje, jedinog elementa kadrog u ovoj integracijskoj slagalici učiniti čudesa! – uvijek se u tekućem proračunu nađe potreban novac.

Potvrda te teze, ili prakse, dogodila se lani uoči solunskog summita, kada su predsjedavajući Grci EU-partnerima predočili plan korištenja dodatnih sredstava izvučenih iz proračunskih rezervi, i to za cijeli zapadni Balkan. No plan nije prošao, ne zbog financijske nemogućnosti, jer je bio posve logičan, nego zbog, naravno, izostanka političke volje.

U reviziji učinjenoga svi, pogotovo Komisijini dužnosnici čiji je zadatak bavljenje Hrvatskom, ističu brzinu i kvalitetu reakcija na Komisijine upite, tako da je ambiciozni plan zaokruženja posla bio ispunjen. Prvi je nacrt dan uoči Božića (tada je Vjesnik iz Bruxellesa izvijestio o naznakama da je avis pozitivan!), potom je nacrt raspravljen sa svim raspoloživim partnerima, od MMF-a i Svjetske banke u ekonomskom dijelu do nevladinih organizacija, u izradi onog kraćeg, političkog. Politički je dio završen tek dan uoči objave mišljenja, a odlučila ga je pismena potvrda Carle del Ponte da je suradnja Zagreba s Haagom besprijekorna.

Najvažniji je nalaz Komisijine dijagnoze ipak onaj iz ekonomskog paketa: Hrvatska je tržišna ekonomija koja već na kraće staze ima sve izglede za ravnopravnu participaciju, što znači preživljavanje u kompetitivnim uvjetima zahtjevnog zajedničkog tržišta. Takvu su ocjenu na startu u avisu imali samo Cipar i Malta. Koliko je u procesu približavanja Uniji važna politička volja, daleko važnija od suhih, objektivnih činjenica, pokazuje i primjer Rumunjske. Ona bi u ovoj godini trebala završiti pregovore privremenim zatvaranjem svih poglavlja, ali joj još nije dodijeljena objektivna ocjena funkcionirajuće tržišne ekonomije.

Svi su problemi pripisani Hrvatskoj – osim ekologije – rješivi na srednjoročne staze, dakle u razdoblju od pet godina, ističu Komisijini izvori. Od elemenata koje će posebno istaknuti vrijedi spomenuti činjenicu da je reforma pravosuđa, u najširem smislu, ugrađena u dva poglavlja avisa, u politički i u gospodarski dio, te da su pitanja koja traže brze i dobre odgovore privatizacija i restrukturiranje poduzeća, s naglaskom na reviziju sustava subvencija u poljoprivredi i brodogradnji. To su, sudeći prema praksi, područja zbog kojih će tokom pregovora biti najviše lomljenja kopalja.

Druga je točka visok deficit koji dostiže 5,5 posto bruto domaćeg proizvoda...

Ili, ako ćemo biti malo zločesti, četvrt postotka više od minusa zbog kojeg se druga po veličini ekonomija EU-a, Francuska, suočila prvo s kritikama Europske komisije, a potom i procjenom njezine odgovornosti za kršenje Pakta o stabilnosti i rastu, odnosno Unijine financijske discipline.

Lada Stipić-Niseteo