Novi list: 24. 04. 2004.

Političari nazbilj i nahvao

Piše: Branko Mijić

Stranački kongresi dviju najjačih stranaka, današnji HDZ-ov i svibanjski SDP-ov, pomalo će podsjećati na utrke »Formule 1« kada favoriti ulaze u boksove kako bi promijenili gume i dolili gorivo u svoje bolide u čijem će »kokpitu« i nadalje sjediti Ivo Sanader i Ivica Račan jureći iznova svoj politički prestiž.

Dvojica vođa danas nemaju konkurenta koji bi im mogao preoteti stranačko žezlo iz ruku. Sanader dolazi u Rijeku na krilima avisa Europske komisije kojim će kupiti dodatno vrijeme i mir u trenutku kada mu je »breake« najpotrebniji nakon 120 dana obnašanja vlasti kada su se u njoj počele pokazivati sve veće pukotine i praznine. Međunarodni će uspjeh Sanader iskoristiti i za definitivno učvršćivanje svoje predsjedničke pozicije u HDZ-u, pa je tako uoči kongresa brzopotezno promijenio statut stranke i ukinuo potpredsjednička mjesta odnosno proglasio »kolektivno potpredsjedništvo«. Trijumfalizam nakon avisa tako će biti iskorišten i za dodatno napumpavanje kulta jedne političke osobe unutar stranke u kojoj nikada nije nedostajalo manje ili više glasnih pretendenata i jurišnika za fotelju prvog hadezeovca, čak niti za mandata nedodirljivog Franje Tuđmana. Na ovaj će način Sanader diskretno upokojiti u anonimnost ambicije svojih sudruga i stranku voditi uz čuvanje leđa svoje zamjenice Jadranke Kosor manirom iskusnog patrijarhalnog gavana kojem žena uvijek mora biti kraj nogu kako bi mogao gazdovati selom.

No unatoč napuhavanju propagandnog balona avisa, Sanader se uoči Rijeke morao suočiti i s nezadovoljstvom članstva HDZ-a na terenu. Tako su pravi rat za hadezeovski primat u Zadru vodili ministar Božidar Kalmeta i tamošnja sveprisutna siva eminencija Reno Sinovčić. Slično je bilo i u Splitu gdje su se sukobili Zvonimir Puljić i Živko Nenadić, bez potresa nije bilo ni u Puli, a Sanaderovi kandidati slabo su prolazili na unutarstranačkim izborima u Sisku, Koprivnici, Virovitici. Osim tih packi koje je dobio od vlastitog članstva, Sanader dolazi u Rijeku na trusno područje koje su mu dodatno destabilizirali mangupi iz vlastitih redova. Afera oko smijenjenog pa nakon intervencije iz HDZ-a vraćenog čelnika Područnog zavoda za zapošljavanje Ognjena Crnkovića, te najnovija smjena načelnika policijske uprave Josipa Lulića, pokazuju da se iza »novog lica« HDZ-a u Rijeci tek krije stari vuk u janjećoj koži. U uzavrelom riječkom loncu možda neće izgorjeti ravnatelj KBC-a Herman Haller, no Hebrangova politika zdravstva i zaustavljanja investicija ogorčila je pacijente, koji su za ova četiri mjeseca njegovog ministriranja ostali čak bez CT i rendgen aparata u Dječjoj bolnici na Kantridi!

Sanader nemušto opovrgava da se radi o političkim smjenama, iako je jasno da su kriteriji političke podobnosti primijenjeni i u »slučaju Crnković« i u »slučaju Lulić«, jer su oba završila na nepravedan način. Stoga će Sanader i ovoga puta, uoči skorih lokalnih izbora, jako teško savladati »riječki pokret otpora« koji nikada na izborima nije dao vlast u ruke HDZ-u. Također, s obzirom na vonj političkog discipliniranja koji se ponovo širi prema Rijeci, neće biti nebitno i kakav će dim danas izlaziti iz Dvorane mladosti.

Jer, grad lutkarskih festivala i karnevala uvijek je lako prepoznavao tko vuče konce, a tko je marioneta, tko je političar nazbilj, a tko nahvao.