Hrvatska saborska sapunica »Imovinska kartica« mogla bi početi tako da hadezeovac Vladimir Kurečić u karuce pregne svoje čistokrvne lipicanere, ode po Vesnu Škulić te je, laganim kasom, odveze do svog stranačkog kolege Stjepana Fiolića, u jednu od njegove 32 mesnice, kako bi nezavisna zastupnica SDP-a koja, po vlastitom priznanju, ne posjeduje ama baš ništa, napunila svoju praznu košaricu. Potom bi zajedno mogli do najbogatijeg sabornika, HNS-ovca Radimira Čačića koji bi ih ugostio u svojoj kući i klijeti ili pak pozvao u svoj apartman na moru. Njegov stranački kolega Srećko Ferenčak ponudio bi im na raspolaganje jednog od svoja četiri automobila. Da im se nešto nađe i za trošak po putu, pomogao bi SDP-ov Ivo Josipović koji na svojim računima broji 350 tisuća eura »casha« iako bi ih sasvim sigurno u svojoj, na divlje izgrađenoj vikendici na Viru počastio i HSP-ovac Anto Đapić. Na kraju balade, »happy enda« radi, uskočio bi »seljak« Zlatko Tomčić i darovao nesretnoj Vesni makar svoju skromnu garažu od 19 četvornih metara kako rubriku imovina sljedeći put ne bi ostavila nepopunjenom.

Očigledno, podaci koje je novinarima podastro obnašatelj dužnosti predsjednika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Antun Kapraljević tek će, poput sapunica, privući pažnju i zagolicati maštu najnaivnijih. Jer, samo »sobarice« mogu povjerovati da će se njihovim iznošenjem u javnosti nešto promijeniti, da će se išta učiniti po pitanju »sukoba interesa«, da će bilo kome ikada pasti vlas s glave, a kamo li da će biti iskorijenjeno jedno od najvećih zala koje vlada Hrvatskom – korupcija.

Iz priloženog se vidi da je Povjerenstvo tek zadovoljavanje forme iza koje ne stoji nikakav sadržaj. Podaci su nemušti, nesistematični, nepregledni i, što je najgore, neobavezavajući, pa se sve svodi na razinu rariteta. Tako, generalno gledajući, zastupnici HNS-a ispadaju najbogatijima, ne samo zbog svojih poznatih business perjanica Radimira Čačića i Srećka Ferenčaka, već i zbog Alenke Košiša Čičin Šain koja je prijavila 6 stanova, 3 automobila, 2 poslovna prostora, zemljište i polovicu poduzeća, kao i bivšeg sindikaliste Dragutina Lesara koji se očigledno kao kapitalista radničkim pravima bavio iz hobija.

Činjenica da se još uvijek ne zna je li Povjerenstvo saborsko ili samostalno tijelo govori da nije osnovano poradi efikasnosti već mazanja očiju javnosti. Ne samo da ne mogu samostalno registrirati web stranicu na kojoj bi objavili kartice, ne samo da nemaju pravnog savjetnika, već vanjskim članovima Povjerenstva za 16 sastanaka nije isplaćena niti naknada za tramvajske karte! I sada bi te »golje« trebale kontrolirati one koji godišnje obrnu 18 milijuna kuna i bez pokazne karte ući u trag onima koji su se ogriješili o zakon i moral, bavili nečasnim poslovima ili nas prevarili dok su prijavljivali imovinu.