Slobodna Dalmacija: 14. 05. 2004.

Alo, fifti-fifti!

Saša LJUBIČIĆ

He, he, ljudskoj gluposti i pohlepi nema kraja. Može sada Mate Granić stoput bit nevin, ali nakon objavljenoga transkripta o ćakulama na Mirogoju, izgubio je obraz. A, to je najgore, to će se sad vući za njim kao sjena. Ma, ako je ovo komu trebalo, njemu stvarno nije. Em iz bogate mesarske familije, em dijabetolog svjetskoga glasa, em ministar vanjskih poslova koji je godinama Tuđmanovoj Hrvatskoj koliko-toliko spašavao čast, predavač na fakultetu ... I, što se nije vratio u bolnicu kad je u politici dogorio, nego se po stare dane ide baviti menadžerstvom, provizijama, projektima, mešetariti, a tomu, ukori ga Darinko, nije vičan.

Vjerujem, kako gosn Mate reče, da su mu ovo najteži dani u životu, vjerujem da mu je sada zdravlje najvažnije, i držim mu palčeve da ozdravi, da se rekupera ... No, što ćemo sa Željkom Žganjerom? I na njega je osulo tešku paljbu, a ispada da je svoje obavio kako treba, da je stiskao petlju, jer nitko ne može tvrditi da je transkript bezveze, da tu nema apsolutno ništa. Sve je ovo posljedica sistema koji ne funkcionira, koji desetljećima nije bio preprekom nikomu tko se htio baviti bilo čime nemoralnim, pa se sad iščuđavamo akcijama poput USKOK-ove. Samo neka USKOK profunkcionira kako treba, živjet ćemo, ako ne u boljoj, onda barem u poštenijoj državi.