Vjesnik: 21. 05. 2004.

Pranje novca preko privatnih računa

Istragu je u Sloveniji 1998. pokrenulo Državno tužiteljstvo tereteći Brezaka da je od srpnja 1996. koristio bankovni sustav Republike Slovenije tako da je u Novoj ljubljanskoj banci otvorio nerezidentni račun na koji je, prema nalogu hrvatskih, Brezakovih tvrtki Mondi novine, I.M.B. i Constanter preneseno 832.279,55 maraka

ZAGREB, 20. svibnja - Protiv Milana Brezaka, bivšeg doministra unutarnjih poslova (od 1990. do kraja 1994. godine) i nekadašnjeg predsjednika Uprave Zagrepčanke pokrenuta je 1998. godine istraga u Sloveniji zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela pranja novca u iznosu višem od 400.000 eura, a na temelju toga na Općinskom sudu u Zagrebu podignuta je tužba protiv njega.

Istraga o pranju novca osvrće se na Brezakovo poslovanje u razdoblju od 1996. do 1998. godine, a u to je vrijeme Brezak i bio predsjednik Upravnog odbora Zagrepčanke d.d. koja je sada u stečaju. Također, u tom je razdoblju napravljeno 32 milijuna kuna duga prema vinkovačkoj Krmi, čiji je vlasnik bio Ivan Radošević, koji je u Brezakovo vrijeme bio predsjednik Nadzornog odbora Zagrepčanke. Naime, Državno tužiteljstvo Republike Slovenije u istrazi koju je obavilo (a o kojoj dokumentaciju ima i Vjesnik) tvrdi da je Brezak preko tvrtke Biem Trade Ltd. Dublin, koje je bio vlasnik, te preko tvrtke Mondi novine Zagreb, I.M.B. Zagreb i Constanter Zagreb, kojih je također bio vlasnik ili direktor - »oprao« novac.

Istragu je u Sloveniji pokrenulo Državno tužiteljstvo zbog sumnje da je Brezak u financijskom poslovanju s raspačavanjem i na drugi način, pranjem novca prikrio pravi izvor velikih novčanih iznosa za koje je znao da su dobiveni nezakonitim radnjama. Konkretnije, slovensko tužiteljstvo tereti Brezaka da je u srpnju 1996. godine iskoristio bankovni sustav Republike Slovenije i to tako da je 31. srpnja 1996. godine u Novoj ljubljanskoj banci u podružnici Krško, a u ime irskog poduzeća Biem Trade Ltd. Dublin otvorio nerezidentni račun na koji je, prema nalogu hrvatskih, Brezakovih tvrtki Mondi novine, I.M.B. i Constanter, preneseno 832.279,55 maraka.

Brezak je tako, kao jedini opunomoćenik koji je mogao obavljati transakcije na nerezidentnom računu tvrtke Biem Trade (također u njegovom vlasništvu), prebacivao novac s računa irske tvrtke na svoje privatne devizne račune.

Tako je Brezak novac prebacivao na svoje račune koje je otvorio u Novoj ljubljanskoj banci u Krškom, u Erste banci u Beču, na devizni račun sina u First Bank Kansas u Santa Feu, na devizni račun bivše supruge u Credit Indust. et Commerce u Parizu, na račun Brown Mackie College - Athletic Fond pri Benington State Bank u Ohiju, na račun Bang Olufsen Beč pri Credit Anstaldt Bank, na račun tvrtke Edil Friuli iz Pordenona u Italiji, a nešto je deviza podignuo neposredno s nerezidentnog računa tvrtke Biem Trade. Novac je Brezak podizao, odnosno prebacivao svakih nekoliko dana tijekom 1996., 1997. i do siječnja 1998. godine i to u iznosima od 2000 do 85.000 njemačkih maraka.

Slovenski tužitelji tvrde da je Brezak zloupotrijebio slovenski bankarski sustav tako što je devize transferirao krivotvorenim poslovnim listama, odnosno na temelju računa koje je irska tvrtka Biem Trade (inače specijalizirana za trgovinu kućama u središnjoj i istočnoj Europi) neutemeljeno ispostavljala tvrtkama Mondi novine i Constanter.

Brezaku, koji je u tim tvrtkama bio član Uprave i vlasnik irske tvrtke, Biem Trade je zaračunavao marketinške usluge, premda ta tvrtka takve usluge, kao ni usluge s područja nekretnina, nikad nije napravila za zagrebačke Mondi novine kao ni za Constanter i I.M.B.

Slovenci se, među ostalim, pozivaju i na činjenicu da ispostavljeni računi nisu bili specificirani jer na njima nije bilo navedeno koje je usluge Biem napravio, nego je Brezak novac s Biem Tradea prebacivao na privatne devizne račune, a nešto je s deviznih računa podignuo u gotovini.

»To ukazuje da ti devizni iznosi nisu bili namijenjeni tvrtki Biem Trade, što pak ukazuje na sumnju da su počinjene kažnjive radnje krivotvorenja ili uništenja poslovnih lista«, stoji u istražnom aktu slovenskog tužiteljstva.

Tako je, primjerice, Biem Trade u razdoblju od 17. srpnja 1996. do 22. listopada 1997. ispostavio račun za marketinške troškove zagrebačkoj tvrtki Mondi novine u visini od 132.000,00 njemačkih maraka, a ostali su ispostavljeni računi za tiskanje brojeva jedan, dva, tri i četiri časopisa Moj Zagreb, iznosili 625.000 njemačkih maraka. »Kako je irsko poduzeće bilo registrirano na trgovinu nekretnina i kako su se devizna sredstva nakon dolaska na račun Biem Tradea premještala na privatne devizne račune, sa sigurnošću se može reći da su računi Biem Tradea bili fiktivni«, zaključuje slovenski tužitelj.

Nataša Zečević