Slobodna Dalmacija: 25. 05. 2004.

Država je preskupa

Saša LJUBIČIĆ

Narod se žali, kukuleče: cijene im visoke, a plaće preniske, živi se teško. Poslovni ljudi odgovaraju da su nameti veliki, da je država preskupa, pa ne mogu ni isplaćivati više. Uzmimo da tu ima istine, pa se onda upitati što to i koga sve plaća hrvatski radiša: županijsku administraciju koja aposlutno nikome ne treba, ročnike koji služe civilni rok i općenito prekomjernu vojsku i policiju, općinice koje bez novca iz državnoga proračuna preživjeti ne mogu, lažne invalide iz ovog ili onog rata, udruge oprašivača cvjetova i berača rumene kadulje. Saniramo mi i sva državna poduzeća u kojima se ljenčari i krade na sve strane, banke koje su podobni ispraznili, osiguravamo saborske i predsjedničke mirovine čiji su iznosi izvan pameti, obnavljamo kuće Srba povratnika koje su zapalili pojedinci što za to nikakve posljedice snosili nisu.

Dakle, nama je još dobro što mi sve na plećima nosimo. Hrvatski je radnik poput mrava koji tegli nekoliko puta teži teret od sebe. Ovo je najskuplja država na svijetu, ovdje se birokrati šire kao Caulerpa taxifolia, a poznato je da nju nitko počupati ne može jer da tu spasa nema. Dok god budemo plaćali tuđi luksuz, nerad, krađu, javašluk i glupost, nećemo ni živjeti bolje. Ima li tko hrabrosti tomu stati na kraj? Ja ga ne vidim.