Ono što je bilo jasno rimskim građanima i carevima pred 2000 godina, hrvatskoj vladi napokon je postalo jasno 27. svibnja 2004. prihvaćanjem novog prijedloga zakona o zaeznim kamatama, koji se upravo temelji na gore izloženim postavkama

Treba prvenstveno naglasiti, da je taj iznenadni potez hrvatske vlade i Sabora nažalost iznuđen kao jedan od uvjeta za dobivanje pozitivnog avisa za našu državu od strane Europske unije. No, bez obzira na tu gorku činjenicu da vlada vuče odlučne poteze isključivo pod pritiskom iz inozemstva, ovo je u svakom slučaju ispravan i pravedan potez, koji je u našoj javnosti inauguriran prije točno dvije godine i to posredstvom »Novog lista«, koji je prenio 10. svibnja 2002. godine moju izjavu da »država kamatama sustavno pljačka građane«. Tom prigodom tadašnji direktor FINA-e Đuro Popijač izjavio je da je taj stav nestručan i politički promašen, no sada je on kao i cijeli sudsko-financijski lihvarski lobi u cijelosti demantiran, a oštećenici su pozvani da pristupe sa odštetnim tužbama protiv dosadašnjih vjerovnika radi stjecanja bez pravne osnove.

Dosadašnja praksa hrvatskih sudova i financijskih ustanova od 1990. naovamo, bila je da se sustavno glavnica bilo kojeg duga u Republici Hrvatskoj, denominirala bilo iz jugoslavenskih bilo iz hrvatskih dinara u hrvatske kune.

Da bi čitateljima i najvećem dijelu hrvatske javnosti ovo bolje ilustrirao navest ću jedan očigledan primjer: glavnica duga od 3 milijuna hrvatskih dinara s datumom 1. 3. 1993. godine bila je od strane nadležnog Općinskog suda i FINE denominirana u 3 tisuće hrvatskih kuna da bi zahvaljujući golemoj inflaciji, na tu glavnicu bile primjenjene astronomske inflatorne kamatne stope, koje su u rujnu 1993. godine iznosile čak 3.483,623 posto, pa je glavnica u razmaku od samo 12 mjeseci dakle od 1. 3. 1993. do 1. 3. 1994. porasla za više od devet puta i iznosila je 27.866,65 kuna.

Jasno je da glavnica za navedeno razdoblje nije mogla biti umanjena, ne samo zato jer je obvezno preračunavana u stabilnu valutu kunu, nego i zato što su na tako denominiranu glavnicu tekle goleme zatezne inflatorne kamate koje su odražavale stvarno stanje novčane glavnice, bez obzira je li ona bila u hrvatskim dinarima ili je bila denominirana u hrvatske kune. Denominacija hrvatskih dinara u kune vršena je unatrag, tek nakon uvođenja hrvatske kune u platni promet, radi lakšeg izračuna dugovanja koja su nastala prije uvođenja nove valute.

Osim toga, vidljivo da je upravo ta golema inflacijska kamata na osnovnu glavnicu itekako pokrila štetu koju su pretrpjeli vjerovnici, međutim, ono što je bilo protuzakonito i nedopustivo, jest činjenica da su se tako dobivene visoke zatezne kamate pripisivale glavnici, koja se konformnom metodom uvećavala za kamate na kraju svake sljedeće godine, i ukamaćivanjem kamate na kamatu dostizala nedopustivo visoke iznose.

Naveo sam u ranijim tekstovima mnogobrojne primjere, pa ću samo još ponoviti da je dug od denominiranih 3,5 milijuna hrvatskih dinara u 3.500 hrvatskih kuna porastao od 1991-2002. ukupno na 3 milijuna i 271 tisuću kuna, ili dug od 47 tisuća kuna porastao je od 1990-2003. na 61 milijun kuna, premda je pravi iznos zateznih kamata na tu glavnicu za to razdoblje iznosio 1 milijun i 190 tisuća kuna.

Institut zabrane lihvarskih kamata, kojem se tako duboko i zauzeto protive neki suci i direktori banaka i financijskih ustanova, izum je cara Justinijana i Ulpijana, koji su poznavali i proveli u rimskom zakonodavstvu zabranu naplaćivanja kamata na kamatu…»kamate na kamatu ne smiju se ni ugovoriti ni sudski tražiti, a ako su isplaćene, može se zahtijevati njihovo vraćanje« (Ulpijan). U kodeksu cara Justinijana stoji »da se ni u kojem slučaju kamate na kamatu ne mogu tražiti od dužnika«.

U rimskom pravu, koje je kasnije našlo svoj odraz i u Zakonu o obveznim odnosima u vrijeme socijalizma, čak je bilo zabranjeno uzimati kamatu nakon što dostigne glavnicu, kao i ukamaćivanje dospjelih a neisplaćenih kamata. Od vremena osamostaljenja Republike Hrvatske do danas je na snazi Zakon o obveznim odnosnima koji je striktno zabranjivao naplaćivanje kamata na kamatu, odnosno naplaćivanje kamata na već dospjele a neisplaćene zatezne kamate, što su tako grubo kršile navedene institucije hrvatskog pravosuđa i financija, provodeći kapitalizaciju kamata na štetu dužnika.

Trebalo je proteći gotovo 14 godina grubog napada na Zakon o obveznim odnosima kroz pogrešnu primjenu Zakona o zateznim kamatama, trebale su stradati stotine tisuća ljudi u našoj državi, pa da konačno i Hrvatski sabor 30. travnja 2004. usvoji vjerodostojno tumačenje članka 3. stavka 1. Zakona o zateznim kamatama, u čijem jedinom stavku stoji da »dvojbi može li se konformni način uračunavanja zateznih kamata primjenjivati u slučaju kašnjenja s ispunjenjem dospjelih obveza za razdoblje dulje od godinu dana, smatra se da to nije moguće, već se za razdoblje dulje od godinu dana treba primjenjivati proporcionalni način obračuna zateznih kamata.«

Načela rimskog prava i pravne države napokon su vraćena u pravni promet Republike Hrvatske nasuprot financijsko pljačkaškim monopolima, pa treba očekivati da će građani pokrenuti sudske parnice protiv ovrhovoditelja radi stjecanja bez osnove, odnosno vjerojatna je lavina tužbi za naknadu štete protiv onih koji su lihvarske kamate obračunavali, dakle protiv FINE i poslovnih banaka.

Sudovi nisu smjeli dužnike tjerati u dužničko ropstvo, već im samo naplatiti glavnicu sa zateznim kamatama, koje su trebale imati funkciju naknade štete za neostvarenu korist vjerovnika, a ne funkciju stjecanja materijalne koristi kroz kapitalizaciju glavnice sa kamatama, kakvu mogu samo zagovarati pristalice lihvarenja i zelenašenja.

Ukratko, za razdoblje kraće od godinu dana, zatezne kamate se uračunavaju primjenom konformnog načina obračuna, a za razdoblje dulje od jedne godine, primjenjuje se proporcionalni način obračuna zateznih kamata. Ono što je bilo jasno rimskim građanima i carevima pred 2000 godina, hrvatskoj vladi napokon je postalo jasno 27. svibnja 2004. prihvaćanjem novog prijedloga zakona o zaeznim kamatama, koji se upravo temelji na gore izloženim postavkama.