Nedjeljna izjava ministra vanjskih poslova Miomira Žužula na okruglom stolu o brandingu Hrvatske kako u "gospodarskoj diplomaciji postoje 42 osobe koje ne znaju što im je posao", a "dobivaju plaću", nije ostavila ravnodušnim dobar dio diplomata koji se u diplomatsko-konzularnoj mreži bave gospodarskim pitanjima.

- Jedan od najneugodnijih trenutaka u karijeri bio mi je kada sam svoga šefa Žužula morao braniti od kolega i prijatelja u diplomatskom i konzularnom zboru zemlje primateljice koji su mi neformalno, ali vrlo znatiželjno, postavljali pitanja o tome je li istina da je hrvatski ministar prikrivao porez za iznajmljenu kuću. A sada on javno proziva svoje djelatnike da ne znaju što im je posao - kaže ovaj ogorčeni diplomat.

Tim gafom, uvjeren je dugogodišnji djelatnik MVP-a, Žužul je na najizravniji način narušio branding zemlje jer je time Hrvatsku prikazao kao zemlju bez sigurne pravne regulative, odnosno kao potencijalnu oazu porezne samovolje u kojoj je političkim moćnicima bez ikakvih posljedica dopušten takav luksuz. A kapital ne ulazi u prostore s takvim pravnim i poreznim rupama. I, na koncu, je li Žužul svjestan da bi u svakoj pravno sređenoj zemlji u kojoj uistinu funkcioniraju europski demokratski standardi na koje se on svakodnevno poziva, nakon takve afere svaki ministar, bez ikakvih dvojbi, morao odstupiti s dužnosti. Ako ne pod pritiskom institucija pravne države, onda zasigurno pod pritiskom institucije koja se zove javnost. A upravo ta "institucija" u Hrvatskoj, na žalost, najlošije funkcionira - zaključio je "neizravno" prozvani diplomat s kojim smo telefonski razgovarali.

No, ni na Zrinjevcu Žužulova nespretna izjava nije ostala bez komentara. Mnogi su se ovim povodom prisjetili "revolucionarnog" poteza koji je novi šef diplomacije povukao u korist razvitka hrvatskog brandinga. Njegovom savjetnicom za gospodarsku diplomaciju postala je Jadranka Primorac, supruga ministra Dragana Primorca. Je li ona stvarno bila taj neotkriveni talent s iznimnim iskustvom i znanjem da bi za pitanja gospodarske diplomacije bila prva do ministra, dok onih 42 "ne znaju što im je posao"? Ili je za to imenovanje ipak presudio dolazak nove vlasti u kojoj njezin suprug ima jednu od ključnih uloga i, dakako, veliku moć. Jadranka Primorac je do ulaska u Žužulov savjetnički tim bila jedan od stotina niže rangiranih diplomata sa zvanjem prvog tajnika, a radila je na desku za Italiju.

Ministar Žužul je očito još jednom zakotrljao lavinu tihih reakcija i komentara koje se, dakako, nitko neće usuditi izreći javno. Tako je i veliko nezadovoljstvo djelatnika koji su Žužulovom odlukom preseljeni u garažne prostorije u Heinzelovoj ulici u Zagrebu, nakon peticije nesretnika, na koncu ipak zatomljeno unutar zidova Zrinjevca.

Ne bi, dakako, bilo korektno niti objektivno priču o hrvatskoj gospodarskoj diplomaciji u javnosti svoditi tek na afere i kontroverze koje potiče ministar svojim izjavama. Činjenica je da gospodarska diplomacija u ozbiljnim i razvijenim zemljama zauzima jednu od stožernih uloga u kompletnom vanjskopolitičkom djelokrugu funkcioniranja države. Po tome je posebice poznata talijanska diplomacija koja je od 2002. naovamo težište vanjske politike stavila na promidžbu svojih gospodarskih mogućnosti i ulaganja. Za male zemlje poput Hrvatske koje uistinu imaju što ponuditi regiji, Europi i svijetu, ne samo u području turističke industrije, razvoj gospodarske diplomacije predstavlja uistinu važnu polugu njezina otvaranja i prepoznatljivosti u svijetu.

Ako je i točno to što ministar tvrdi o svojim gospodarskim diplomatima, a to je da oni "ne znaju čime bi se trebali baviti kada je riječ o brandingu" - nisu li to prije svega njegov problem i njegova odgovornost!?

Ili, kako bi to prokomentirao jedan od diplomata koji se osjećaju prozvanima od svoga šefa: Nije li ministar Žužul, imenujući savjetnicom za gospodarsku diplomaciju suprugu ministra Primorca, pokazao kako mu je od brandinga Hrvatske bilo preče zadovoljiti interese svoga prijatelja?