Slobodna Dalmacija: 03. 06. 2004.
ISTRAŽUJEMO KAKVA JE POZADINA SUKOBA DVOJICE PRITVORENIH ČASNIKA HVO-a KOJI JE KULMINIRAO FIZIČKIM OBRAČUNOM
Blaškić i Rajić ne trpe se još od rata
Netrpeljivost dvojice bivših oficira JNA, vo
jnika po profesiji, traje od trenutka kada je početkom druge polovice 1992. Blaškić (zapovjednik operativne zone središnja Bosna) postao nadređen Ivici Rajiću (zapovjedniku operativne grupe II)VITEZ - Vijest o incidentu, odnosno navodnom fizičkom nasrtaju generala Tihomira Blaškića na Ivicu Rajića u haaškom zatvoru, u srednjoj Bosni je izazvala veliko iznenađenje, čak nevjericu.
Jer, Blaškićeve osobine znane svima koji ga poznaju, jesu discipliniranost, smirenost i samokontrola pa je teško povjerovati u tvrdnje odvjetnika Olujića.
Drugi razlog za iznenađenje i nevjericu je praktične naravi. Naime, Blaškićev je postupak okončan i nakon nepravomoćne drakonske kazne od 45 godina zatvora i završenoga žalbenog postupka čeka se izricanje pravomoćne presude. To znači da i navodna "priča" Ivice Rajića ne može naškoditi generalu Blaškiću.
No neki kažu da je sve moguće i da je osam godina zatvora (1. travnja 1996.) učinilo svoje i uz fizičko zdravlje "olabavilo" Blaškićevu samodisciplinu, smirenost..., da je, možda, j
ednostavno "puknuo".Ali nije uopće dvojbeno da netrpeljivost ove dvojice bivših oficira JNA, vojnika po profesiji, traje od trenutka kada je početkom druge polovice 1992. Blaškić (zapovjednik operativne zone središnja Bosna) postao nadređen Ivici Rajiću (zapovjedniku operativne grupe II). Razlog pomanjkanja "ljubavi" između ove dvojice je, tvrde njihovi bolji poznavatelji, ljubomora Rajića na nadređenost mu Blaškića.
Naime, poput Blaškića i Rajić je snažna ličnost, individualac, pa otud i buđenje njegova ega. Netrpeljivost se tijekom rata čak i pojačavala, čemu je pridonijela i fizička razdvojenost. Naime, u listopadu 1992. godine muslimanske su snage zagospodarile dijelom općine Busovača i Kiseljak te cijelim područjem Fojnice i tako presjekle operativnu
zonu središnja Bosna na dva dijela. U jednom dijelu "carevao" je Rajić, iako podređen Tihomiru Blaškiću.Pa ipak, tvrdi se, Rajić nije ignorirao zapovijedi Tihomira Blaškića premda je poneku i prešutio, ali je nedvojben njegov uspjeh zapovjednika koji se ogleda u obrani kiseljačkog područja, kao što se ne negira ni uspjeh Blaškića u obrani Lašvanske doline.
Blaškićev uspjeh je to veći kada se zna da je Lašvanska dolina izdržala 316 dana potpune blokade od osmostruko brojnijeg neprijatelja. Istovremeno, Rajić je imao bar povremeno "odušak" kroz srpske položaje i dogovor o nenapadanju na tom području.
Blaškića se, uz ostalo, tereti za zaločin u Ahmićima, a Rajića za Stupni Dol. I obojica se terete po zapovjednoj odgovornosti iako se zna da zapovijedi "ubij i popali" nije bilo. Blaškić je, naime, naredio pomoć Varešu, Rajić zapovijed proveo, a Stupni Dol posljedica je "iskakanja" usijanih glava iz okvira zapovijedi i vojničkih naređenja.
Poslije rata Blaškić je brzo napredovao, dobio je generalski čin, postao zapovjednik Stožera HVO-a, a zatim inspektor Hrvatske vojske.
Istovremeno, Rajićevo napredovanje su "kočile" sumnje (i sudski postupak) u posrednom sudjelovanju u ubojstvu trojice Hrvata u Kiseljaku, iako to uopće nema nikakve veze s odnosima ove dvojice ista
knutih zapovjednika HVO-a u srednjoj Bosni.Ako, pak, nije u pitanju ljubomora, ako nije u pitanju sistem Haaškog suda "zavadi pa vladaj", ako nije u pitanju spašavanje vlastite kože ne pitajući za cijenu.
Zvonimir ČILIĆ