Vjesnik: 08. 06. 2004.

Suvereni i nesvrstani

Današnja je opozicija, dok je bila na vlasti, u jeku najsnažnijih integracijskih procesa u Europi ali i velikih svađa zbog rata u Iraku, zapela na priči o neutralnosti, refleksu politike nesvrstanosti iz prošlih vremena. Tako se na hrvatsku neutralnost potrošilo mnogo i pregovaračkog vremena

BRUNO LOPANDIĆ

Hrvatska diplomacija je u ponedjeljak proslavila svoj dan, no za razliku od nekih drugih godina, proslava je bila interna, samo za djelatnike Ministarstva vanjskih poslova. Možda je i bolje tako, jer diplomacija, a posebice hrvatska vanjska politika, što je još važnije, tek trebaju profunkcionirati kako treba.

Najbolji primjer za to je posljednja rasprava u Saboru o odgodi primjene ekološko-ribolovnog pojasa. Sada kada je ta priča završena treba se veseliti scenariju prema kojem će se Hrvatska sve brže i sve detaljnije vezivati uz Europsku uniju i NATO. I to zbog više razloga.

Saborska rasprava o proširenju jurisdikcije na Jadranu pokazala je da se hrvatska politička elita mora hitno naviknuti na nove okolnosti u kojima Hrvatska svoj suverenitet potvrđuje i o nacionalnim se interesima brine u - Bruxellesu. S tom perspektivom koja Hrvatsku čeka vrlo brzo (za tri do četiri godine u EU i NATO ), vidjelo se u Saboru, problema ima i lijeva i desna strana Sabora.

Demokratska ljevica, koja je 2000. godine Hrvatsku izvukla iz međunarodne izolacije i utrla put približavanju EU i NATO-u, ovoga je puta glasala protiv kompromisnog, europskog rješenja za zonu na Jadranu. Račanova koalicija se, osim politikantske gramzivosti Tomčićeva HSS -a za izbornim glasovima, u više primjera ponijela neshvatljivo loše i štetno. Kada je nastao problem s Italijom, onda je diplomatskim kanalima Italiju tužila nikome drugome nego SAD-u, s tvrdnjom da je riječ o »najantifašističkijoj zemlji«. Poruku da u svijetu postoje dvije opasnosti, međunarodni terorizam i obnova fašizma u Europi i to u Italiji, hrvatski je ambasador odnio osobno u State Department. Takav je potez imao velikog učinka u međunarodnim okvirima. Posebice kada je američka diplomacija odmah izvijestila talijansku u rubrici - vjerovali ili ne.

Tadašnja koalicija imala je problema s konkretnim pitanjima. Tako su HSS-ovi ministri bili spremni, zbog afere sa švercanim šećerom, Europskoj uniji službeno zaprijetiti sankcijama, što je u zadnji tren spriječio tadašnji ministar vanjskih poslova Tonino Picula.

Osim toga, današnja je opozicija, dok je bila na vlasti, u jeku najsnažnijih integracijskih procesa u Europi ali i velikih svađa zbog rata u Iraku, zapela na priči o neutralnosti, refleksu politike nesvrstanosti iz nekih prošlih vremena. Tako se na hrvatsku neutralnost potrošilo mnogo i pregovaračkog vremena. Rezultat baš nije bio sjajan. Vrijeme je potrošeno, kao i vjerodostojnost. Hrvatska nije postala neutralna, ali ni bogata poput Švicarske na koju se zagovornici neutralnosti vole često pozivati.

Oni s desne strane parlamenta također vole spominjati Švicarsku, zemlju koja je ugovornim vezama s Unijom i dalje jače vezana nego trenutno Hrvatska. »Suverenitetski« političari pak morat će se naučiti da Hrvatska nije mogla ni prije, a sada će to moći još manje, odlučivati sama, bez obzira na ostale koje se ta odluka tiče, samo zato jer na to ima pravo.

Ako stvari budu išle kako se predviđa, Hrvatska će vrlo brzo, već u prvoj polovici sljedeće godine, početi pregovore o punopravnom članstvu s EU-om. Nakon što se počnu usvajati i, što je najvažnije, primjenjivati zajednički kriteriji, hrvatska vanjska politika, a zajedno s njom i njezina diplomacija, ulaze u novu igru potvrđivanja suvereniteta i borbe za nacionalne interese u ujedinjenoj Europi. Onoj za koju svi i na ljevici i na desnici tvrde da joj odavna pripadamo.

Dotada, sasvim je izvjesno da će primjerice Zlatko Tomčić i dalje netalentirano zboriti o »stvaranju postmodernog ekonomskog i političkog totalitarizma« u Europi, a HDZ-ov Luka Bebić pričati da NATO neće natjerati Hrvatsku (jer je suverena) da zbog njega mijenja Ustav.

Nakon što je izborila neovisnost, a suverenitet joj postao neupitan, nastavak uspješne priče Hrvatska mora osigurati primjenom zakona i načela pravne države da bi za zajedničkim stolom mogla suodlučivati o europskim i svjetskim procesima.

Upravo stoga se treba veseliti integracijskim procesima. Da bismo se s vremenom mogli riješiti paranoje kako nam stalno netko radi o glavi jer nas ne voli i želi nas unazaditi. Za početak, da bismo se unutar Europe mogli ravnopravno - svađati. Baš onako kako to nismo mogli, onako neutralni i suvereni, zbog pojasa na Jadranu.