Novi list: 09. 06. 2004.

Skupocjeno vrijeme

Piše: Gabrijela Galić

Nezaposleni, starije osobe bez mirovine, građani nižeg obrazovanja, samohrani roditelji, obitelji s više djece, građani opterećeni kreditima, stanovnici ruralnih područja te mladi ispod 18 godina koji su prerano napustili školski sustav, kako pokazuje i najnovije Caritasovo istraživanje, rizične su skupine građana za zapadanje u siromaštvo. Pet od devet ispitanika Caritasova istraživanja pokazuje da su u najtežem položaju osobe s nižim obrazovanjem, pogotovo ako je riječ o ljudima starijim od 40 godina života.

Prema subjektivnoj procjeni, čak 31,8 posto građana ove zemlje smatra kako žive na granici između siromaštva i normalnog života. Da ne žive u siromaštvu tvrdi 53,7 posto ispitanika dok ih neznatno manji postotak smatra da se u zemlji živi iznad realnih mogućnosti.

Sva dosadašnja istraživanja siromaštva u zemlji pokazuju kako se preko 10 posto stanovništva subjektivno osjećaju siromašnima. Caritasovo, konkretno, kazuje kako se čak 15,5 posto građana ove zemlje smatra siromašnima. Riječ je o preko 600 tisuća stanovnika zemlje. Da njihova kućanstva žive u siromaštvu smatra 12,6 posto ispitanika, dok trećina ocjenjuje da su na granici siromaštva. Najsiromašnijima se smatraju ispitanici s područja Sjeverne Hrvatske (18,7 posto), a slijedi područje Pokuplja, Like i Banovine, dok se najmanje siromašnima smatraju stanovnici Dalmacije.

Koliko je društvo spremno pomoći siromašnima? Posljednje istraživanje daje interesantan odgovor na to pitanje. S jedne strane, u zemlji se najviše cijene bogatstvo, uspjeh i zdravlje, a najmanje samoobrazovanje, suosjećanje i spremnost na pomoć drugima.

Najbližjoj obitelji, kazuju rezultati istraživanja, spremno je pomoći 70 posto građana. Od svojih susjeda pomoć može očekivati 33 posto ljudi. Prijateljima je spremno pomoći 45 posto građana, 28 posto starijima u ulici ili mjestu, 23 posto obiteljima s mnogo djece, dok jedan posto više građana izražava spremnost pomoći siromašnima u ulici. Ljudima s posebnim potrebama, pak, spremno je pomoći 31 posto građana.

Čak 64 posto građana smatra kako u slučaju nevolje mogu očekivati pomoć susjeda dok 11 posto takvu pomoć ne očekuje. Tri četvrtine populacije, pak, izjavljuje da je u proteklih mjesec dana, barem jednom, pomagalo svojim susjedima, prijateljima ili rodbini. I ti podaci govore da je u zemlji izraženo pomaganje na osobnoj razini.

Međutim, dok su građani spremni pomoći na osobno razini onima koji su u nevolji, takva spremnost kada je riječ o organiziranoj pomoći baš i nije izražena. Preko 50 posto građana decidirano izriče »ne« na upit jesu li spremni dobrovoljno i organizirano ponuditi svoju pomoć rizičnim skupinama u društvu. Svega tri posto stanovnika zemlje bilo bi spremno odvojiti dva sata svoga vremene tjedno za volontersku pomoć građanima. Jednom mjesečno na takav bi se »izlet« odlučilo 22 posto građana.