Vjesnik: 12. 06. 2004.

Dugotrajan zatvor umjesto doživotne kazne

Nova kaznena djela su i ropstvo, šverc ljudima, međunarodna prostitucija, uporaba tuđih podataka, djela protiv zdravlja ljudi i davanje lažnog iskaza

ZAGREB - Kako će izgledati konačni tekst izmijenjenog Kaznenog zakona nije poznato nakon prvog, prošlotjednog saborskog čitanja. Moguće je da prođe varijanta na kojoj inzistira ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt i za koju HDZ treba u drugom čitanju osigurati većinu. I to ustavnu i zakonsku dvotrećinsku većinu potrebnu za donošenje organskih propisa, kako se u to ne bi opet trebao miješati Ustavni sud.

Malo je ili nimalo vjerojatno da bi se Sabor mogao odlučiti za SDP-ovu zakonsku verziju koja je skoro jednaka prijedlogu bivše ministrice pravosuđa Ingrid Antičević Marinović. Riječ je o verziji koja je kroz Sabor progurana kao »obični« zakon i koja se nasukala na ukidajuću odluku Ustavnog suda.

To znači da bi mogla proći verzija u kojoj bi najteža sankcija koju taj zakon predviđa bio dugotrajan zatvor umjesto doživotne zatvorske kazne. Nadalje, posjedovanje čak i minimalnih količina droge kažnjavalo bi se kao kazneno, a ne prekršajno djelo. Iz Zakona se izbacuje krivnja u posebnim slučajevima kad je riječ o djelima počinjenim u medijima. Više, naime, za objavu nekog teksta spornoga sadržaja nije kriv glavni urednik ili osoba koja ga zamjenjuje, a novi članak 203. dekriminalizira uvredu i klevetu počinjenu člankom ili drugim prilogom u medijima. Teret dokaza kako je do objave došlo s namjerom da se nekome našteti časti i ugledu, pada na oštećenika.

Mijenja se način uračunavanja pritvora i prijašnje kazne, a uvode se posebne obveze uz zaštitni nadzor. Uračunavaju se zaštitne mjere za prekršaje i gospodarske prijestupe, te uvodi oduzimanje imovine stečene kaznenim djelom.

Slijede nova rješenja o rehabilitaciji, pomilovanju, otmici, neovlaštenom snimanju i prisluškivanju, regulira kazneno djelo nasilja prema najvišim državnim dužnosnicima, definira agresivni rat, ratni zločin protiv civila, pitanje međunarodnog terorizma i rasne diskriminacije.

Nova kaznena djela su i ropstvo, šverc ljudima, međunarodna prostitucija, uporaba tuđih podataka, djela protiv zdravlja ljudi, davanje lažnog iskaza. Završno, od 30 članaka koji se mijenjaju u Vladinu prijedlogu su povreda tajnosti postupka, nasilje prema sucu, širenje lažnih glasina, dogovor o počinjenju kaznenog djela, udruživanje za počinjenje kriminala i protuzakonito posredovanje.

SDP-ov prijedlog je zahvatio u 159 članaka dosadašnjeg zakona. Od Vladina prijedloga samo je pet normi koje nema i SDP-ov prijedlog. I to je tehnička razlika. Sadržajnu razliku otkrili su saborski zastupnici.

U raspravi je grubom usporedbom dvaju prijedloga primijećeno da je Vladina varijanta sankcijski mnogo blaža od SDP-ove. Odatle i onaj poklič Mirka Filipovića Cro Copa »da je život u Hrvatskoj jeftiniji od onoga na Divljem zapadu«.

Ako je i rasprava o Kaznenom zakonu podijelila sabornicu, pravih razloga za diobe nema. Opisi inkriminacija su manje-više isti, a ni priča o kaznama, osim o najvećoj kazni zatvora, nije bitno drukčija u oba prijedloga. A količina zahvata u postojeći zakon stvar je taktike.

Naravno, u parlamentarnoj raspravi nije bilo previše mjesta za upozorenja iz sudnica. A ona se tiču pune izmjere učinaka promjena i dopuna u odnosu na željenu efikasnost u suđenjima. Isto tako, iz sudačkih krugova stiže i opaska da se u nekim europskim zemljama rasprave o oštrijim kaznama ili njihovu ublažavanju prije svake promjene vode barem dvije, tri godine. Hrvatska za to nema vremena. Posebno ako mjesece potroši na jalovo stranačko uspoređivanje dvaju prijedloga, umjesto da se dohvati sadržaja.

Vlado Rajić