Vjesnik: 15. 06. 2004.

Norcu i Merčepu u Hrvatskoj se ne može suditi po zapovjednoj odgovornosti

To kazneno djelo nije postojalo kad su počinjena djela za koja su oni osumnjičeni, a Ustav izričito brani retroaktivnu primjenu propisa / Haaški i hrvatski pravni stručnjaci morat će se dogovoriti u kojoj će se mjeri na te konkretne slučajeve primjenjivati međunarodno kazneno pravo kao »starije« u odnosu na nacionalno

ZAGREB - Prema Vjesnikovim informacijama iz Haaga, optužnicu protiv Mirka Norca u Haagu napisao je i potvrdio sudac Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. Optužnica protiv Tomislava Merčepa predana je Haaškom sudu i o njoj se Sud tek treba izjasniti.

Međutim, oba dokumenta zapravo se i ne bi mogla zvati optužnicama u dosadašnjem smislu. Istina je da su oba akta dovršena u Haaškom tužiteljstvu, ali ne sadrže obvezujući zahtjev za uhićenjem optuženika i njihovim transferom u Scheveningen. Umjesto toga, Tužiteljstvo tim aktima prilaže zahtjev da se predmeti ustupe hrvatskim sudovima. General Norac optužen je zbog sumnje da je počinio ratni zločin u Medačkom džepu, a Merčepa se sumnjiči da je počinio ratni zločin u Vukovaru 1991. godine.

Zbog te »sitne« proceduralne razlike u negdašnjim i sadašnjim optužnicama, na njih bi se mogao staviti i znak navoda. Oba akta nisu optužujuća u dosadašnjem smislu, jer je riječ o predmetima koji su s tužiteljske strane dovršeni u Haagu, ali će sudski proces biti u Hrvatskoj.

U Stubičkim Toplicama je prošlog petka i subote održano drugo savjetovanje haaških predavača te hrvatskih sudaca i tužitelja. Zaključak drugog seminarskog kruga, koji se provodi u nadležnosti Ministarstva pravosuđa i uz financiranje Haaškog suda, jest da će se na hrvatskim sudovima primjenjivati nacionalno kazneno postupovno i materijalno pravo. Iako sudionici savjetovanja to nisu izrijekom naveli, zaključak dvodnevne rasprave upućivao je na ustavnu činjenicu da se na hrvatskim sudovima može primjenjivati samo hrvatsko pravo.

Što to znači za Norca i Merčepa? Znači da im se neće moći suditi prema zapovjednoj odgovornosti jer to kazneno djelo nije postojalo u vrijeme kad su djela za koja su oni osumnjičeni počinjena. A Ustav izričito brani retroaktivnu primjenu propisa. Isto tako, načelo retroaktivnosti neće se moći primijeniti i na neke druge dijelove optužnice koja tereti dvojicu aktera Domovinskog rata. No, nakon savjetovanja u Stubičkim Toplicama jasno je da se puko prebacivanje nadležnosti s Haaškog suda na hrvatske neće moći učiniti i pukim tumačenjem prava nacionalnih sudova da primjenjuju isključivo nacionalno pravo.

Kako će skupina hrvatskih sudaca i državnih odvjetnika održati još jedan seminar, početkom srpnja na istome mjestu, jasno je da će se tada morati precizno reći koje se pravo primjenjuje na predmete prepuštene iz Haaga.

Ako se bude slijedio zaključak seminara od prošlog vikenda, onda i Norac i Merčep mogu odgovarati za ratne zločine za koje su osumnjičeni u ograničenom dometu nekadašnjih kazneno-pravnih normi. To vjerojatno neće zadovoljiti promatrače Haaškog suda koji će, nema sumnje, biti i u hrvatskim sudnicama.

Prema tome, i haaška i hrvatska pravna doktrina morat će se dogovoriti u kojoj će se mjeri na konkretne slučajeve primjenjivati međunarodno kazneno pravo kao »starije« u odnosu na nacionalno pravo, a da se pritom ne ugrožava ustavno pravo prema kojem hrvatski sudovi sude isključivo prema hrvatskim zakonima.

Spomenuto pravno pitanje ipak traži više vremena no što preostala dva seminarska dana to omogućavaju. Tim više što su na prvom krugu upoznavanja s problemima preuzetih haaških predmeta u Stubičkim Toplicama bili samo suci iz tzv. sjevernih sudova i državnih odvjetništava.

Vlado Rajić