Vjesnik: 21. 06. 2004.

Nove dileme o povratu duga umirovljenicima

Dionice u umirovljenički fond uz zabranu trgovanja tri do pet godina

Stručnjaci već upozoravaju da za povrat duga u državnom portfelju nema dovoljno dionica / HSU smatra kako pravo umirovljenika da vrijednosni papir, koji dobije za dug, u bilo kojem trenutku pretvori u novac, ne smije biti upitno

ZAGREB – Nakon što je Vladino povjerenstvo za izradu zakona o povratu duga umirovljenicima prošli tjedan objavilo da će dug umirovljenicima biti vraćen u dionicama javnih poduzeća u vlasništvu države i državnom imovinom, stručnjaci su već upozorili da za povrat tog duga u državnom portfelju nema dovoljno dionica.

Prema neslužbenim procjenama Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), dug umirovljenicima »težak« je približno 37 milijardi kuna, odnosno oko 32 milijarde ako se izuzmu umirovljenici koji su od 12. svibnja 1998. godine (kad je donesena odluka Ustavnoga suda) do danas umrli. Od tog su iznosa u Zavodu oduzeli sve ono što su umirovljenici dobili isplatama raznih dodataka tijekom 1998. (riječ je o dodacima od 25, 50 i 100 kuna koje su isplaćene u nekoliko navrata), zatim isplatom dodatka od 100 kuna i šest posto te povećanjem mirovina između 0,5 i 20 posto koje je stupilo na snagu početkom 2001. godine. Slijedom toga, HZMO je došao do procjene da ukupan dug umirovljenicima iznosi oko 20,7 milijardi, odnosno 17,7 milijardi kuna ako se izuzmu korisnici mirovina koji su u međuvremenu umrli. To znači da bi država morala osigurati dionice i imovinu vrijednu oko 17 milijardi kuna kako bi time osigurala povrat duga umirovljenicima.

Ukupan iznos duga na kraju će biti nešto niži jer je odlučeno da pravo na povrat duga ne mogu imati i nasljednici umrlih korisnika mirovine od 1998. do danas, već samo nasljednici onih umirovljenika koji umru nakon što se prihvati zakon o povratu duga.

Koliko je taj dug »težak«, možda najbolje svjedoče procjene o tome da je vrijednost dionica u vlasništvu države kojima trenutačno upravlja Hrvatski fond za privatizaciju, procijenjena na 23 milijarde kuna, no stvarna vrijednost tog portfelja - koja još nije potvrđena na tržištu - otprilike je tri do četiri puta niža. To znači da država tim portfeljem neće moći »pokriti« čitav dug. O tome koju imovinu država može dati za dug, zasad je teško predviđati.

Problem je, među ostalim, u tome što je utvrđeno kako bi u fond za povrat duga trebale ući dionice kojima se trguje na tržištu kapitala, dakle one čija je vrijednost potvrđena na tržištu.

Takvih dionica u državnom vlasništvu gotovo da i nema. Naime, na burzi su trenutačno jedino udjeli države u poduzećima u kojima je ona vlasnik manjeg udjela, pa u tim slučajevima više nema »prostora« za dodjelu dionica umirovljenicima.

S druge strane, za većinu javnih poduzeća kojima tek slijedi restrukturiranje, upitno je kad će steći uvjete za kotaciju na burzi, a time i kad bi mogli ući u fond za povrat duga.

Uz to što još nije jasno koje će dionice ući u fond za povrat duga, stručnjaci već upozoravaju na to da s dodjelom dionica umirovljenicima treba ići oprezno.

Neslužbeno se spominje i mogućnost da država određene dionice preseli u umirovljenički fond uz zabranu trgovanja njima u sljedeće tri ili pet godina kako bi se onemogućilo da umirovljenici odmah krenu u njihovu prodaju. U interesu je države, naime, da se privatizacija javnih poduzeća odvija postupno kako ne bi bilo ugroženo njihovo poslovanje. S druge strane, očekuje se da bi većina umirovljenika požurila s prodajom imovine jer im je od vrijednosnih papira ipak potrebnija gotovina.

Zakon o povratu duga i onaj o osnivanju fonda s umirovljeničkom imovinom na prvom čitanju u Saboru vjerojatno će biti tek najesen. U Hrvatskoj stranci umirovljenika (HSU) ističu kako će ustrajati na tome da pravo umirovljenika da vrijednosni papir, koji dobije za dug, u bilo kojem trenutku pretvori u novac – ne bude upitno. O tome koji bi modeli pritom mogli biti primijenjeni bude li nametnuta zabrana trgovanja, u toj stranci zasad ne žele kalkulirati.

Marijana Matković