Vjesnik: 20

Vjesnik: 20. 06. 2004.

Na jedan predmet iz Haaga 43 hrvatska pravosudnika

S obzirom na zagušenost ovdašnjih tužiteljstava i sudova novim predmetima pojavilo se i pitanje hoće li haaški predmeti potrošiti previše snaga u kadrovima, posebno u manjim tužiteljstvima i sudovima

Jedan jedini predmet iz Haaga koji bude prepušten hrvatskim pravosudnim tijelima angažirat će 43 pravosudna djelatnika u Hrvatskoj. Kako?

Pa tako što će predmeti dolaziti u dvije forme. Prva je forma optužnice koju je pravomoćnom učinio sam tribunal. Riječ je o optužnicama protiv Rahima Ademija, Mirka Norca i po svoj prilici Tomislava Merčepa. Potonja, naime, još nije potpisana u tribunalu. Ako nakon intervjua provedenih prošloga tjedna i predmeti Ivana Čermaka i Mladena Markača budu ustupljeni nacionalnim sudovima i taj će se »haaški paket« naći u ovoj računici.

Dakle, optužnice Haaga zaprima prvi Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik. On ih na proceduru usklađivanja s nacionalnim zakonodavstvom prepušta trojici svojih zamjenika na čelu s Petrom Pulišelićem, glavnim tužiteljem za ratne zločine, iako ga ministrica pravosuđa takvim još nije imenovala. Problem je navodno u koliziji nadležnosti Pulišelića kao tužitelja i Pulišelića kao člana Vladina Povjerenstva za odnose s Haagom.

Nakon što se predmet obradi na toj razini prepušta se županijskom državnom odvjetništvu koje je stvarno nadležno za slučaj iz optužnice. Na toj razini angažiraju se dva županijska tužitelja i županijski državni odvjetnik kao njihov šef.

Zgotovljen predmet upućuje se nadležnom županijskom sudu. Županijski sud, u skladu sa zakonom, provjerava elemente nadležnosti nacionalnog suda u tom slučaju. Od identiteta optuženika, do sukladnosti optuženja s nacionalnim zakonodavstvom. Županijski sud za primjedbe stranaka, ali i za vođenje glavne rasprave, angažira troje sudaca. U vijeću trojice profesionalnih sudaca odlučuje se tijekom glavne rasprave.

Ako stranke, zbog nekih procesnih razloga, podnesu tijekom pripremnog i postupka na glavnoj raspravi žalbe o njima odlučuje Vrhovni sud. To podrazumijeva odlučivanje u vijeću trojice (za procesne žalbe) i u vijeću petorice (za žalbe uložene na presudu).

Tom zbroju angažiranih pravosudnih osoba povodom predmeta koji stižu iz Haaga valja dodati i jednog do tri tužitelja općinskih državnih odvjetništava, koji se mogu uposliti na pretrazi arhiva i drugim poslovima skupljanja dokaza u predmetu.

Zbroju angažiranih pravosudnika valja u svakom od pojedinih predmeta dodati i bitnu ulogu šefova pojedinih sudskih i tužiteljskih razina. Dakle, za rad u sudskom dijelu posla odgovaraju predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik nadležnog županijskog suda. Na tužiteljskoj strani, osim glavnog državnog odvjetnika, za predmet odgovaraju i na njemu su angažirani županijski i eventualno i općinski državni odvjetnik.

»Mi se toga ne bojimo«, rekao je »Vjesniku« Božidar Rumenjak, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu. »Naš kazneni odjel ima 12 sudaca, troje angažiranih na suđenjima za ratne zločine, uz sadašnju organizaciju ne mogu utjecati na ponovni porast zaostalih predmeta«.

Iako haaški, a ni ovdašnji izvori, nisu htjeli »Vjesniku« reći točan broj predmeta koji će iz Haaga biti prepušteni nacionalnom zakonodavstvu, dade se razaznati – u Hrvatsku će doći između 23 i 30 predmeta. Spomenuti spisi u statusu optužnice (pet) plus ostali u predoptužnoj ili istražnoj fazi.

U državnom odvjetništvu naglašavaju da će najveći problem biti ne izdvajanje ljudi iz redovnog posla zbog predmeta ratnih zločina, već činjenica da se ne zna koliko će ti postupci, zapravo, trajati. Posebno ako se to trajanje mjeri današnjim iskustvima, posebno u fazi žalbenog postupka. »Dok viši sud ne donese odluku po žalbi, svi naši tužitelji angažirani na predmetu zapravo "stoje" jer se nitko od njima nadređenih ne usudi dati im novi posao«, kažu nam u tužiteljstvu.

Ista stvar, ali s mnogo manje profesionalnih tvrdnji, rečena je »Vjesniku« i u sudovima. »Kod nas u sudovima je riječ o tome da su na predmetima ratnih zločina angažirani najbolji i najiskusniji krivičari. Njima dolaze i složeni slučajevi iz redovnog priljeva novih predmeta. S obzirom na procjenu da bi jedan slučaj suđenja za ratne zločine trebao trajati od jedne do maksimalno pet godina (usporedba s duljinom suđenja u Haagu nije pretjerana), jasno je da će najbolji suci biti izuzeti iz suđenja isto toliko«, kažu visoki pravosudni dužnosnici.

Oprezni će priznati dvije stvari. Prva, dobro je da nisu osnovani sudovi za ratne zločine kako je to svojevremeno (i iz Europe) predlagano. Potopili bi se u relativno malom broju haaških i neizvjesnom broju nacionalnih predmeta iz iste, ratnozločinačke, oblasti. Druga, suci angažirani zajedno s tužiteljima na tim predmetima imaju šansu da »zaostanu« iza svojih kolega u kaznenim predmetima.

U turbulenciji ovdašnjih zakonskih izmjena i novotarenja jednostavno neće stići pokupiti i ta nova paragrafska rješenja.

Vlado Rajić