Slobodna Dalmacija: 30. 06. 2004.

Dijaspora i magla

Davorka BLAŽEVIĆ

Inicijativa jednog od najbogatijih američkih businessmana hrvatskog podrijetla, Anthonyja Maglice, da pred Saborom RH govori o zloćudnosti korupcije koja od proglašenja neovisnosti sustavno razara osjetljivo tkivo domaćega gospodarstva, zanimljiva je koliko i provokativna. No, u smislu hrvatske legislative - neprovediva. S obzirom na to da je tvorac u svijetu najpoznatije ručne svjetiljke, maglite, Zlarinjanin Anthony Maglica, odbio summit hrvatske poduzetničke dijaspore u Clevelandu počastiti svojim sudjelovanjem onog trenutka kada je saznao da osnivanju Grupe 100 neće nazočiti hrvatski premijer Ivo Sanader, teško je vjerovati da bi i u slučaju rečene inicijative mogao prihvatiti govor pred saborskim Odborom kao "zakonski kompromis". Prema izjavi predsjednika Odbora za gospodarstvo, Gorana Jandrokovića, Maglica od njega zasad još nije zatražio sazivanje tematske sjednice Odbora kako bi pred zastupnicima detektirao krucijalne probleme matične države (hiperbirokratiziranost i korupciju) u dotoku kapitala u zemlju. Sam Jandroković, čini se, ne drži uputnim kontaktirati o tome poduzetnog iseljenika, pa je moguće da će time priča biti i zaključena.

Summit u Clevelandu je rezultirao osnivanjem Grupe 100 čiji su članovi, navodno, rezervirali 1,5 milijardu dolara investicijskog kapitala za konkretne projekte u Hrvatskoj. Što bi, kako tvrdi predsjednik grupacije Pero Novak, u slučaju realizacije u godinu dana povećalo hrvatski BDP za 10,5 milijardi dolara. No, temeljna je pretpostavka za transfuziju iseljeničkog novca u Hrvatsku redefiniranje uvjeta i obuzdavanje birokratsko-korupcionaških prepreka. Ali, zar od nas to ne zahtijeva i članstvo u EU?!

Kao prva investicija "organizirane dijaspore" najavljuje se, i to već za dva mjeseca, otvaranje trgovačkog centra(?) Novakova American Croatian Investment Groupa, kod zagrebačkog hotela Dubrovnik (čiji je vlasnik). Dijaspora, dakle, kreće oprezno, slijedeći "dobre običaje" kod kuće: trgovina je ipak sigurnija od proizvodnje... Svoje ulagačke kondicije uspješni hrvatski poduzetnici sročili su kao znakovitu kombinaciju ekonomsko-političkih zahtjeva. Uz već spomenute probleme, dijaspora prstom upire i na visoke cijene radne snage, kaos u zemljišnim knjigama, tromost i nedjelotvornost pravosuđa, ali i ukidanje, odnosno poništavanje političkih i revanšističkih odluka, stjecanje hrvatskih dokumenata uz minimalnu cijenu, zajamčeno pravo glasovanja poštanskim putem itd. U clevelandskoj priči očito ne manjka kontroverzi. Između ostalog, dojam je da se potencijalni investitori iz iseljeništva žele predstaviti ovdašnjoj javnosti i establishmentu kao politički neutralni businessmani (ma koliko njihov HDZ-background bio evidentan) koji postupaju isključivo po logici novca i tržišne ekonomije. Od Vlade, navodno, traže samo podršku, ne i izravno upletanje u njihovu privatnu inicijativu.

Ako je tako, zbog čega su najpotentniji među "našijencima", poput Maglice i Andronika Lukšića, na određeni način bojkotirali summit? Nedolazak Sanadera slab je argument za to, jer u Cleveland su stigla čak četiri hrvatska ministra: Šuker, Kalmeta, Vukelić te Hebrang, koji je i potpredsjednik Vlade. I da se nije pokazalo da će na summitu NATO-a u Turskoj Hrvatsku zastupati šef države Stipe Mesić, bilo bi posve izlišno da se premijer tom obvezom pravda što ga nema na gospodarskom skupu dijaspore. Dovoljno je da se on pobrine za ostvarivanje nekih od doista imperativnih uvjeta za (iseljenički) investicijski bum. Da promjenom legislative i primjenom zakonskih sankcija koje će se odnositi ravnopravno na svih korupciju učini prvorazrednim krimenom, da stane na kraj praksi "pogodovanih natječaja", da reducira umjesto što multiplicira birokraciju i reformira pravosuđe. Stoga, kad Maglica odbija doći na summit zato što nije na njegovoj razini, jer on komunicira samo sa šefovima Hrvatske (primili su ga i Tuđman i Mesić), onda je to pitanje taštine. Pače, i dvostrukih kriterija. Jedne prakticira u Americi, gdje je stvorio svoj kapital, a druge bi u Hrvatskoj, gdje za svoj novac išće "domovinske privilegije". Jer, kako tvrdi ravnatelj Agencije za promociju ulaganja, Vanja Kalogjera, Anthony Maglica (dosad je u Hrvatskoj izgradio samo spalionicu smeća na Zlarinu koju je i patentirao, ali nikad nije stavljena u funkciju) od hrvatske Vlade zatražio je da ukine poreze na njegova ulaganja, pa će tada doći i investirati u proizvodnju!?

Podatak da je opseg poslovanja dijaspore (30 milijardi dolara) veći od ukupnog hrvatskoga gospodarstva, a da u svijetu oni zapošljavaju koliko je zaposlenih u Hrvatskoj (378 tisuća) ne znači puno za matičnu državu uz "magličine magle". Zvuči tek kao razmetanje onih koji su autohtoni hrvatski mentalitet vani stavili na led, ali bi ga kući i dalje rado njegovali.