Vjesnik: 06. 07. 2004.
Tribunal ne smije popustiti
VLADO RAJIĆ
Što je slika o sebi samome za Slobodana Miloševića bila veća, to se njegovo političko carstvo brže raspadalo. Da nije bilo američkog bombardiranja, Crna Gora bi bila veća od tzv. Miloševićev
e Srbije.Danas, zatočen u haaškom pritvoru, a na početku 150 radnih dana odobrenih za iznošenje obrane, srbijanski diktator ponovo stvara dojam o sebi kao povijesnom faktoru, osobi koju će pamtiti udžbenici. Odbija odvjetnike da ga zastupanju pred Sudom koji ne priznaje, a kao svjedoke obrane poziva listom svjetske državnike, bivše i sadašnje. Kao, on je samo s njima komunicirao.
Arkana, Legiju, Karadžića, Babića, Mladića, Šešelje i ne spominje, ne spominje ni ostalu »boraniju« iz podzemlja koja ga je svojedobno ubojstvima lišavala državničkih i političkih protivnika, a akcijama plaćeničkih bandi stvarala mu dojam vojnih pobjeda.
S obzirom na to da je Sud, zbog zdravstvenog stanja u kojem se nalazi, Miloševiću odredio po tri raspravna dana tjedno, »voždova« obrana mogla bi potrajati 50 tjedana. Na to treba dodati i prekide zbog istih zdravstvenih razloga, pa prekide iz procesnih razloga, pa već uočenu Miloševićevu raspravnu nedisciplinu koja je i za iznošenja dokaza optužbe cijeli postupak pretvorila u mara
ton.U takvim uvjetima, sudnica jedan tribunala bit će zauzeta do kraja 2005. Još godinu Milošević će biti »junak« haaških izvješća, monolog-majstor koji svakom riječju »iskazuje milost« sudištu koje ne priznaje.
Zapravo će u tim posljednjim potezima na portretu jednog balkanskog despota kist biti u ruci tribunala. Pravila o postupku i svjedocima bit će na velikom ispitu. Načelo ekonomičnosti postupka neće se moći ni u Haagu zamijeniti zdravstvenim i sličnim isprikama. Ako suđenje Miloševiću, s obzirom na n
jegovu ulogu u zlu koje je pogodilo Hrvatsku, BiH, Kosovo, a onda i njegovu Srbiju, i jest najveći haaški proces dosad i odsad, onda uloga tribunala raste. Uloga prema međunarodnoj zajednici, prema svakoj od država pogođenih Miloševićevim »državništvom« raste brže od optuženikova dojma o vlastitoj nevinosti.Popusti li tribunal samo u detalju, od izbora svjedoka do izbora dokaza obrane, Milošević postaje ohrabrenje za one koje je i dosad vodio. Ma gdje bili.