Vjesnik: 07. 07. 2004.

Nesuđeni Bajićev zamjenik »pao« na slučaju ratnog zločina

Zaustavljanje imenovanja trojice zamjenika glavnog državnog odvjetnika rezultat je neuspjeha jednog od njih u slučaju koji je sam Bajić okarakterizirao kao primjer sposobnosti hrvatskog pravosuđa da samo procesuira ratne zločine koje su počinili pripadnici hrvatskih oružanih snaga

ZAGREB - Nedavni neizbor trojice zamjenika glavnog državnog odvjetnika, opravdan nedostatkom novca za njihove plaće, kako doznajemo, ima zapravo, sasvim drugi razlog. Naime, kako nam je rekao dobro obaviješten izvor iz pravosudnih krugova, izbor zamjenika Mladena Bajića odgođen je zbog neuspjeha optužnice koja je za ratni zločin teretila dvojicu bivših pripadnika MUP-a iz Siska.

Bivši policajci Stanislav Gavron i Ivan Hubelić nedavno su, nakon što su godinu proveli u pritvoru, nepravomoćnom presudom oslobođeni optužbe da su u travnju 1992. ubili jednog civila srpske narodnosti. Optužbu je zastupao zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Sisku Stipe Vrdoljak, a upravo je on, kako smo čuli, jedan od trojice nesuđenih Bajićevih zamjenika.

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić je, inače, prije nekoliko mjeseci upravo spomenuti postupak u Sisku naveo kao primjer kako hrvatsko pravosuđe može i samo uspješno procesuirati slučajeve ratnih zločina koje su počinili pripadnici hrvatskih oružanih snaga.

Suđenje na Županijskom sudu u Sisku pokazalo je, međutim, niz očitih propusta u radu policije i Državnog odvjetništva. Gavron i Hubelić uhićeni su 23. lipnja prošle godine i ubrzo optuženi da su 5. travnja 1992. u mjestu Poli, kod Blinjskog kuta, ubili civila Nikolu Drobnjaka i zatim ga bacili u Savu. Petorica očevidaca ubojstva, pripadnika 148. brigade HV-a, na suđenju nisu mogli prepoznati optuženike. Nisu pronađene čahure niti zrna koja su ubila žrtvu, a kao sredstvo počinjenja svjedoci su spominjali čak četiri vrste pušaka (»kalašnjikov«, »saar«, »fal«, »argentinka«).

Jedan od svjedoka naveo je da su optuženici ubijenoga dovezli na mjesto ubojstva, a riječ je o samoj crti bojišnice, policijskim »puchom« s oznakama bivše milicije, a drugi pripadnici policijske jedinice u kojoj su Gavron i Hubelić služili su tvrdili kako je nemoguće da su njihova vozila još u travnju 1992. imala stare milicijske tablice, što je čak i potvrđeno fotografijom iz tog vremena.

Jedan od ključnih svjedoka optužbe, zapovjednik jedne satnije 148. brigade, tvrdio je da je osobno vidio ubojstvo, što su ostali svjedoci opovrgli, a ni on sam nije istrajao u tom iskazu.

Na kraju, nakon godine suđenja, tužitelj Vrdoljak je zadnjeg dana rasprave promijenio optužnicu u kojoj optuženike više ne tereti za ubojstvo Nikole Drobnjaka, nego za smrt »nepoznate civilne osobe«.

Naime, na lešu koji je nekoliko dana nakon događaja u Poli pronađen nizvodno u Savi pronađene su dvije prostrjelne rane, dok je prema navodima svjedoka u Nikolu Drobnjaka ispaljeno više hitaca, najmanje tri, od čega jedan u potiljak. Na tijelu pronađenom u Gušću također je pronađena drukčija odjeća od one koju je nosio pokojni Drobnjak, što je i obrana iskoristila u završnom govoru navodeći kako nije vjerojatno da se oštećenik mogao nakon ubojstva preodjenuti.

U obrazloženju presude, na koju će se Državno odvjetništvo žaliti Vrhovnom sudu, sutkinja Ljubica Balder navela je, među ostalim, i kako su »utvrđene određene nepravilnosti u postupanju policije nakon ubojstva« i da »zbog protoka vremena nije bilo moguće provesti sve radnje koje tada nisu učinjene na utvrđivanju činjenica o tom događaju«.

Inače, u pravosudnim krugovima prevladava mišljenje da je sam postupak iniciran političkim pritiskom, a kao neposredni poticaj poslužili su novinski članci objavljeni u ljeto 2002. u časopisu Ljevica i neposredno nakon toga u Nacionalu, u kojima se tvrdi da je u Sisku početkom rata ubijeno stotinjak Srba, a kao jedan od počinitelja spominjao se i Stanislav Gavron.

Dragan Grdić i Branko Lazarević