Slobodna Dalmacija: 08. 07. 2004.

"A, di je sad ko je jamio - jamio je"

Saša LJUBIČIĆ

Bruuuum-bruuuum... Čovičina Ljubo Ćesić nije upalio rols rojsa, nego bagerčinu, pa kreće u rušenje svoje kuće u podsljemenskoj zoni. Autor kovanice "ko je jamio - jamio je", kojom je, valjda, trebao biti blagoslovljen svaki lopovluk, demantirao je samoga sebe. Njegovo se životno carstvo ruši i stvarno, i metaforički: nije više saborski zastupnik, ulazak u EU mu je zabranjen, a sad će mu i kuću ukloniti. Stane li mehanizacija Marine Matulović- -Dropulić na Rojsu i vikendici obitelji Šušak, a ne dirne i u one koji su se također ogriješili o zakone koji reguliraju gradnju, ali nisu bili na Doktorovoj, već na Ivinoj strani, povjerenje koje polako stječemo istopit će se kao sladoled na suncu. Zato Marini Matulović-Dropulić ne preostaje ništa drugo nego rušiti, rušiti, rušiti i samo rušiti, sve dok i zadnjem ludi ne dođe u glavu da otpočne gradnju bez/mimo papira. Hrvatska nema naftu i rude, ali ima bogomdan prostor koji je kontaminiran s više od, procjenjuje se, 150.000 nezakonito podignutih objekata. Vlada ima posljednju šansu spasiti što se spasiti da, a hoće li vlasti stisnuti petlju i ići do kraja - bumo vid’li, ne.

Zapravo, igrati se pravne države vrlo je opasno - jer se milijun-dva Hrvata bavi svakojakim nezakonitostima, a nikomu nije drago kad ga se razotkrije u njegovim kraduckanjima.