Slobodna Dalmacija: 09. 07. 2004.
Sjaj i bijeda (de)centralizacije
Sandi VIDULIĆ
Prošlog je ljeta predsjednik Mesić rekao da je Hrvatska jedna od najcentraliziranijih zemalja na tlu Europe. Što se u tom smislu promijenilo s dolaskom nove vlade? Uoči državnih izbora IDS je priprijetio kako će u slučaju pobjede HDZ-a tražiti autonomiju za Istru. Neki su se tada zapitali zašto IDS istu stvar nije zahtijevao u doba Račanova centralizma. No, dolazak Sanadera z
a Novu godinu u Istru očito je omekšao IDS, koji više ne grmi ni protiv Sanaderova centralizma.Prije izbora sadašnji ministar Božidar Kalmeta najavljivao je da će HDZ provesti veću decentralizaciju od Račana i poštovati Europsku povelju o lokalnoj samoupravi, koju je ratificirala RH. Kalmeta je govorio da će se ministarstvo pomorstva sigurno prebaciti na more, te kako nije u redu da gradovi, koji usvajaju urbanističke planove, nemaju kontrolu nad njihovom provedbom.
Obećanja o decentralizaciji bila su očito još jedna od HDZ-ovih predizbornih floskula. Ali, zašto se oporbene stranke ne bune protiv državnog centralizma, koji se nije u bitnome maknuo od Tuđmanovih vremena? Kad se objavi da je Zagreb pet puta bogatiji od Splita, stranke koje čine splitsku lijev
o-liberalnu vladajuću koaliciju ne traže od Zagreba veći stupanj lokalne samouprave!Split bi, kao drugi grad u Hrvatskoj i najveći u Dalmaciji, trebao predvoditi zahtjeve za regionalizacijom Hrvatske, jer ni njemu ni Dalmaciji posljednjih 14 godina centralizma nije ništa dobro donijelo. Ali, što ako političarima paše ovakvo stanje centralizma? U gradovima su članovi poglavarstva i vijećnici mali bogovi. Oni dobro naplaćuju "usluge" lokalnim moćnicima, a za nerješavanje vitalnih problema sredine kojom vlada
ju okrivljuju tromi državni aparat.No, i u Račanovu centralizmu lokalna je samouprava mogla dobiti naklonost Markova trga s kvalitetnim projektima. Poznato je da je Račan hvalio inicijativu Dugopolja s poduzetničkom zonom. Dok je Kalmeta bio gradonačelnik, Zadar je slovio za primjer kako oporbena vlast može dobiti sredstva od Zagreba za pametne projekte.
Na svoju sramotu, Split nikakve razvojne projekte ne ističe kao prioritete od kojih neće odustati. Najveći "uspjeh" splitske vlasti je da se na mjestu radnih mjesta Diokoma grade stanovi. Iako grad ima, navodno, najveći proračun do sada, voda poskupljuje, premda se godinama govorilo da građanstvo otplaćuje Ekoprojekt kroz dosadašnju cijenu vode.
Logično bi bilo takvim lokalnim samoupravama ukinuti i ono malo ovlasti što ih imaju. No, neposobnost pojedine vlasti ne može biti razlog da se odustane od civilizacijskog procesa. A upravo je to regionalizacija, jer ona je sudbina Europe. Ovlasti regija u EU-u će jačati, dok će ovlasti država slabjeti jer će dio sad
ašnjih funkcija prenijeti na regije, a dio na Bruxelles.Kad je Eurostat predlagao da se Hrvatska formira u nekoliko regija kako bi se mogli koristiti regionalni fondovi EU-a, Račan je tu temu zaobišao kao "vrlo osjetljivo političko pitanje", a zadarski SDP-ovac Romano Meštrović je otvoreno rekao da će se boriti protiv takvog nastojanja za autonomijom regija.
Dotle je Slovenija htjela dobiti novac iz istih fondova, ali joj je EU odbio zahtjev s obrazloženjem da je premala da bi se regionalno dijelila. Regionalizacija kakvu na svom teritoriju kani provesti EU dovela bi do administrativnog preustroja Hrvatske. Raspravu o tome Račan je zaobilazio u širokom luku, a Sanader zasad "mudro" šuti.
Tuđman je nametnuo optužbu da regionalizacija znači razbijanje Hrvatske. No, danas je već i široj javnosti jasno da je za Hrvatsku pogubniji enormni centralizam. Opipljivu korist od samostalne Hrvatske ima samo Zagreb, dok su ostali dijelovi debelo atrofirali u odnosu na standard u bivšoj državi.
Ali, rješenje nije ni u populističkom navijanju za regionalizam, koji neki nude. Čak kad bi novac koji se zaradi u Dalmaciji ostajao u njoj, to nužno ne znači boljitak. Regionalizacija isto tako može ojačati lokalne političke bogove i poduzetnike koji su bliži feudalnome mentalitetu nego suvremenom kapitalizmu. Plava kuverta neće iščeznuti s jačanjem lokalne samouprave. Narkomafija se ne boji regionalizacije, nego rigoroznosti pravne države i objektivnosti medija. Kvalitetni politički i ekonomski projekti, profesionalna policija i sudstvo, te mediji koji pišu što se zaista zbiva osiguravaju bolje uvjete za život regije.
Bez takvog civilizacijskog pomaka jačanje administrativnih ovlasti ne znači ništa. No, lakše je osmisliti dobar projekt nego naći kvalitetne ljudi koji će ga provoditi. Imamo li dovoljno nepotkupljivih? Lenjin je dobro znao što govori kad je rekao: "Nema pitanja do kadrovskog pitanja."