Vjesnik: 12. 07. 2004.

Nikada se ne smije zaboraviti što se dogodilo u Srebrenici

Na komemoraciji nabijenoj emocijama, ali tihoj i dostojanstvenoj, okupilo se više od dvadeset tisuća Bošnjaka/ U Potočarima nije bilo političkih predstavnika Republike Srpske koji su nazočili inaguraciji srbijanskog predsjednika

POTOČARI (od Vjesnikova posebna izvjestitelja) – U Memorijalnom centru Potočari kod Srebrenice u nedjelju je vjerskim obredom i ukopom 338 novoidentificiranih žrtava obilježena 9. obljetnica masakra nad Bošnjacima, koji su od 11. do 18. srpnja 1995. godine počinili pripadnici vojske bosanskih Srba. Komemoraciji nabijenoj emocijama, ali tihoj, dostojanstvenoj i bez ijednog ekscesa na kojoj se, prema procjenama organizatora, okupilo više od dvadeset tisuća Bošnjaka, nazočili su predsjedajući Predsjedništva BiH Sulejman Tihić, mnogobrojni dužnosnici Federacije BiH, predstavnici Islamske vjerske zajednice predvođeni reis-ulemom Mustafom Cerićem, te Diplomatski kor akreditiran u BiH.

Uočljiv je, međutim, bio nedolazak visokih političkih predstavnika Republike Srpske, čiji su predsjednici entiteta, vlade i član Predsjedništva obilježavanje srebreničke tragedije podredili odlasku u Beograd i inaguraciji novoizabranog predsjednika Srbije Borisa Tadića.

U politički vrlo izbalansiranom govoru Tihić se zauzeo za uspostavu povjerenja među narodima i građanima susjedne nam države, kako se njena prošlost nikada i nikome ne bi ponovila. No, istaknuo je, da se povjerenje može graditi samo na temeljima istine i pravde, pozvavši pritom na nužnost promjene odnosa prema ratnim zločincima i zločinima koji se ne mogu, kaže, ničem pravdati.

»Zločinac ne može biti nacionalni heroj, jer on nema ni nacije ni vjere«, rekao je bošnjački član državnog Predsjedništva, zauzevši se za individualizaciju krivnje. Osvrnuo se i na izvješće Komisije za Srebrenice vlade Republike Srpske i nedavne izjave najviših predstavnika srpskog entiteta, koji su osudili zločin. »To jest važno, ali nije dovoljno. Očekujemo da se s riječi prijeđe na djela, što znači, procesuiranje i uhićenje odgovornih ne samo za Srebrenicu«, rekao je Tihić.

»Nikad nećemo i ne smijemo zaboraviti što se dogodilo u Srebrenici«, rekao je, zaključivši, da treba vjerovati u pravdu, pobjedu života nad smrti, i dobra nad zlim, pri čemu je međunarodnu zajednicu pozvao na pomoć održivom povratku u Srebrenicu. »To je uostalom i njena obaveza prema zaštićenim zonama UN-a, Srebrenici i Žepi«.

Govoreći u vjerskom dijelu obreda Mustafa Cerić uz ostalo je rekao da zločince mora stići kazna, jer čovječanstvo ne može živjeti u zločinu. Aludirajući na političke predstavnike bosanskih Srba koji za razliku od haaškog tribunala ne žele priznati da je u Srebrenici počinjen genocid, Cerić je okupljeno mnoštvo pozvao da se ne osvećuju. »Osveta nije naša vjera, nije naša sudbina, Bosna je naša mjera suživota, u kojoj je Srebrenica naše more i obala spasa. U njoj se svi možemo utopiti, ali se i u njoj spasiti«. kazao je.

Rijeke Bošnjaka, najviše među njima raseljenih Srebreničana, organizirano su autobusima pristizale u Potočare, pet kilometara udaljene od Srebrenice, već u ranim jutarnjim satima. Devet i pol godišnja Mehdina Merović u Memorijalni je centar došla zajedno s majkom pokopati oca Murata, čije su ostatke ekshumirali prije nekoliko mjeseci kod škole u tridesetak kilometara udaljenom Zvorniku. Kad su je vojnici pod zapovjedništvom haaškog bjegunca Ratka Mladića odvojili od oca, imala je samo pet mjeseci. Oca se, dakako, ne sjeća, no cijela tragedija Srebrenice može se iščitati u njezinim dubokim, plavim i odraslo tužnim očima.

Na jednoj svježoj, od ukupno 1327 humki memorijalnog parka, u nedjelju je u podne, zajedno s majkom, na 30 Celzijevih stupnjeva čekala na pokop oca i strica. Obitelj Omerović samo je jedna od mnogobrojnih koja je u krvavom piru Mladićevih »vojnika« prije devet godina izgubila sve svoje muškarce.

»Nema obitelji koja nije izgubila mušku glavu u kući. Puno ih je sa dvoje-troje mrtvih, no velik je broj i onih koje su ostale i bez ijednog muškog«, tihim glasom govori gradonačelnik Srebrenice Abdurahan Malkić. Životna priča tog branitelja nekadašnje »zaštićene zone UN-a« nastavlja se nakon pada enklave.

Nakon što se probijajući prema području pod nadzorom Armije BiH vidio da Srbi likvidiraju sve Bošnjake koje su uhitili, odlučio se na očajnički potez. Vratio se na područje Srebrenice, i to mu je spasilo život! Pod okriljem noći prešao je potom u Srbiju, no tu su ga brzo uhitili i isporučili bosanskim Srbima. Nakon pet mjeseci tamnice, Malkića i njegova brata, jedine preživjele muškarce iz obitelji, Srbi su pustili na slobodu.

»Imam puno povjerenje u haaški tribunal«, kaže taj Vjesnikov sugovornik, komentirajući nedolazak srpskih čelnika u Potočare. Zabrinjava ga, međutim, to što mnogi Srbi znaju tko je počinio srebrenički zločin, a šute o tome. »Sama ta spoznaja je strašna, jer je genocid nad nama počinjen planski i sistematski«.

Odavanje počasti žrtvama Srebrenice kojem je nazočilo drugorazredno izaslanstvo Republike Srpske, predvođeno ministrom trgovine i turizma Borisom Gašparom, još je jednom, na najupečatljiviji način upozorilo na podijeljenost BiH.

Dok su tisuće Bošnjaka plakale na grobovima svojih najmilijih – kojih je ekshumirana samo desetina ubijenih i onih koji se službeno vode nestalim – samo nekoliko kilometara dalje, u Bratuncu je glavna tema razgovora bila inaguracija srbijanskog predsjednika.

»Najuži vrh Republike Srpske morao je u nedjelju biti u Srebrenici, a ne u Beogradu, jer samo se tako može suočiti s prošlošću«, rekao je Vjesniku rezignirano Srebreničanin po rođenju i potpredsjednik Federacije BiH Desnica Radivojević. On, kao i pedesetak beogradskih »žena u crnom«, svake godine odavanjem počasti podsjeća na mračnu stranu srpske bliže povijesti. »No, kad-tad morat će priznati tu strašnu istinu«, rekao je.

Slično mišljenje dijeli i bosansko-hercegovački pisac i nekadašnji novinar Džemaludin Latić, autor poeme »Srebrenički inferno«, čije je stihove uglazbio Đelo Jusić. »Čini se da Beograd i dalje ne dopušta ovim ljudima ovdje da doznaju istinu i time iz zapravo još drže u mraku i prošlosti«, kaže Latić.

»Oni koji govore da u Srebrenici nije bilo genocida, neka samo pomisle na to kako bi im bilo da u grobnicama traže svoju djecu«, kroz suze Vjesniku je rekla predsjednica Udruženja Srebreničanki Munira Subašić.

Ostatke Srebrenice u kojoj je prije rata živjelo 37 tisuća stanovnika, od toga 27 tisuća Bošnjaka, danas naseljava nepunih desetak tisuća ljudi. Uz ratne traume i gubitke obitelji oko četiri tisuće bošnjačkih povratnika suočeno je s besparicom i kroničnim nedostatkom stambenog prostora. No obilježavanje srebreničkog masakra za njih neće biti završeno u nedjelju. Već u ponedjeljak, nazočit će iskopavanju nove masovne grobnice, čiju je lokaciju nedavno prijavila Komisija Vlade Republike Srpske. Pakao Srebrenice tako se nastavlja.

Milan Jelovac