Vjesnik: 15. 07. 2004.

Pretpristupni fondovi - što je to?

DARKO MARKUŠIĆ

Prosječno hrvatsko poduzeće bavi se trgovinom na malo ili veliko, prosječan hrvatski direktor gotovo pola svoga tjednog radnog vremena utroši na utjerivanje dugova od svojih dužnika, objašnjavanje vjerovnicima zašto im baš ovog tjedna ne može platiti svoje obveze ili pak na razgovore s kreditorima i poslovnim partnerima o osiguranju isplate još jedne plaće svojim radnicima.

Preostali dio radnog vremena provede na poslovnim sastancima unutar tvrtke baveći se proizvodnim procesom, restrukturiranjem ili nabavkom sirovina, uz što dulju odgodu plaćanja. Najmanji dio svoga radnog vremena hrvatski poduzetnici posvete promišljanju svoje poslovne strategije, traženju novih poslovnih partnera i novih poslova. Većini tvrtki ideal je zaključiti posao s državom u užem ili širem smislu riječi, jer, barem naizgled, tu ne bi trebalo biti previše brige o naplati potraživanja.

Sve se manje poduzeća opterećuje povećanjem svoga izvoza ili iskorakom na nova tržišta, a prosječan hrvatski poduzetnik, posebice direktor ili vlasnik manje tvrtke, pojma nema gdje bi mogao naći sredstva za financiranje novih projekata. Bankarski krediti su mu preskupi ili ne raspolaže dovoljno vrijednom nekretninom koju bi stavio pod hipoteku ili je, što je vrlo čest slučaj, ona već založena.

Stoga ne čude porazni podaci gospodarskih stručnjaka prema kojima hrvatske tvrtke nisu upoznate s mogućnošću financiranja koje im se otvaraju dostupnošću pretpristupnih fondova Europske unije, kao ni tvrdnjama da manje ili srednje hrvatske banke uopće nemaju informacija o tome kako se zapadne banke štite od kreditnog ili operativnog rizika. One su usmjerene na hrvatsko tržište, kredite su osigurale jamcima ili hipotekama, a propadnu li zbog lošeg poslovanja štedišama će depozite ionako namiriti država.

Zvuči porazno, no možda i zato već godinama hrvatski robni izvoz stagnira, a rastuću potrošnju financiramo novim zaduživanjem. Živimo i dalje iznad mogućnosti, i to financiramo novim kreditima. Nitko tu nije iznimka, ni građani, niti država.