Vjesnik: 19. 07. 2004.

Prijetnje sudbinom Milana Levara

MUP locirao server u Australiji s kojeg stižu prijeteće poruke / Sutkinju u procesu »gospićkoj skupini« zanimala sudbina dvojice Hrvata iz Australije, ubijenih u Gospiću nakon što su donijeli novčanu pomoć dijaspore / Manolić rekao da je Hrvatskim revolucionarnim bratstvom manipulirala jugoslavenska tajna policija

ZAGREB – Prijeteće e-mail poruke, SMS-ovi, pisma i telefonski pozivi upućeni su ovih dana Zoranu Pusiću, predsjedniku Građanskog odbora za zaštitu ljudskih prava, ministrici pravosuđa Vesni Škare Ožbolt, režiseru Nenadu Puhovskom, pojedinim načelnicima u MUP-u i visoko pozicioniranim osobama u Državnom odvjetništvu. Posredno se prijeti i predsjedniku Mesiću da će »otići u posjet Milanu Levaru«.

Policija kaže da je identificirala server u Australiji s kojeg su stizale internetske poruke. Vlasnike mobitela koji se koriste VIP-net i Cronet mrežom, s kojih su stizali prijeteći SMS-ovi, nije se moglo identificirati jer su slane s VIPme i Simpa kartica koje su anonimne.

Prema sadržaju poruka i izboru osoba kojima su upućene, povod zastrašivanju je akcija prijavljivanja i procesuiranja preostalih nacističkih zločinaca koju je pokrenuo Centar Simon Wiesenthal (CSW) iz Jeruzalema i njegov predsjednik Efraim Zuroff, a koju u Hrvatskoj koordinira Građanski odbor za zaštitu ljudska prava (GOLJP), kojemu je predsjednik Zoran Pusić.

Zoran Pusić nedavno se javno požalio da je počeo dobivati prijetnje nakon što je objelodanjeno da su CSW I GOLJP predali Državnom odvjetništvu dokumentaciju koja tereti umirovljenika iz Daruvara Milivoja Ašnera da je kao šef ustaške policije u Požegi tijekom Drugog svjetskog rata odgovoran za stradanje tamošnjih Židova.

U najnovijim su prijetnjama raspisane nagrade: 25 tisuća američkih dolara onome tko za glavu skrati Efraima Zuroffa, 50 tisuća dolara onome tko dinamitom raznese ured preko kojeg djeluje Zuroffov centar, a 75 tisuća dolara onome tko je dopustio djelovanje tog centra, u čemu se prepoznala ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt. Ona je u subotu na zagrebačkoj špici primala izraze potpore zabrinutih prijatelja i građana koji su čuli za prijetnje. Prijetnje je uglavnom potpisao stanoviti »zapovjednik Domagoj« u ime bivše radikalno ustaške organizacije iz Australije – Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB).

Ta je zastrašivačka akcija gotovo istovjetna onoj iz rujna 2000., kada su nakon ubojstva Milana Levara i uhićenja »gospićke skupine« »Domagoj i HRB«, ali i stanoviti general Hoop, te famozno Hrvatsko narodnooslobodilačko vijeće prijetili smrću predsjedniku Stjepanu Mesiću, tadašnjem premijeru Ivici Račanu, predsjedniku Srpske narodne stranke Milanu Đukiću, predsjedniku Socijalističke radničke partije Stipi Šuvaru, predsjednici saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Đurđi Adlešić, novinarima Ivanu Zvonimiru Čičku, Davoru Butkoviću i Jasni Babić, predsjedniku GOLJP-a Zoranu Pusiću, njegovoj sestri, HNS-ovoj predsjednici Vesni Pusić i predsjedniku HSP-a 1861. Dobroslavu Paragi.

Prijetnje su koincidirale i s uhićenjem generala HVO-a i HV-a Ivana Andabaka pod sumnjom da je bio dio organizacije koja je preko Hrvatske švercala 600 kilograma kokaina. Naime, Andabak je u nekim intervjuima tvrdio da je u emigraciji djelovao kao HRB-ov član.

I tada i sada osobama kojima se prijeti kao grijeh se uzima »progon naših heroja«. Kao mjeru zaštite tadašnji premijer Račan dobio je blindirani automobil. Predsjednik Mesić odbio je ići na otvorenje Olimpijskih igara u Australiju izjavivši da se boji da bi se ondje našao netko iz Gospića, aludirajući na ubojstvo Milana Levara.

Upućeni u atentat na gospićkog svjedoka ratnih zločina kažu da je jedan krak organizacije tog terorističkog čina vodio u Australiju. »Razgovori o Levarovu ubojstvu vodili su se u jednom kafiću u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu, čiji je vlasnik nedugo nakon Levarova ubojstva zatvorio lokal i odselio se u Australiju«, kaže za Vjesnik osoba koja je to prijavila Gojku Markoviću, MUP-ovu načelniku koji je vodio istragu o Levarovu ubojstvu.

I riječka sutkinja Ika Šarić koja je vodila proces protiv Tihomira Oreškovića i Mirka Norca, napisala je u presudi da su u Gospiću, osim građana srpske nacionalnosti, ubijani i Hrvati. Tijekom procesa zanimala se za ubojstvo dvojice hrvatskih iseljenika koji su u jesen 1991. u gospićki ratni štab donijeli znatnu novčanu pomoć obrani te za to zatražili priznanicu.

Navodno su dobili priznanicu, a nakon što su izišli iz zgrade štaba, ubijeni su s leđa, a njihova je smrt prikazana kao djelovanje četničkih snajperista. Tim se slučajem bavio bivši linijski inspektor iz gospićke Policijske uprave Tomislav Orešković, koji je 1998. morao napustiti Hrvatsku zbog prijetnji te danas živi pod zaštitom njemačkih vlasti čekajući rješenje o dobivanju azila.

Policija je godine 2000. štitila i ured HSP-a 1861., a Dobroslav Paraga je tvrdio da poruke stižu iz Hrvatske i da zna tko ih šalje.

Svojedobno prvi hrvatski obavještajac, Josip Manolić, izjavio je da je Hrvatsko revolucionarno bratstvo, koje se u prošlosti bavilo terorizmom, organizacija kojom je manipulirala jugoslavenska tajna policija (Udba i KOS).

Pisac nekoliko knjiga o djelovanju jugoslavenske tajne policije, Božo Vukušić, uključio se u raspravu rekavši da netko zlorabi ime HRB-a, jer da ta organizacija nikad nije prijetila te da njome nije manipulirala jugoslavenska tajna policija kao što je tvrdio Manolić.

Čim je dobio prve prijetnje nakon vijesti da će GOLJP koordinirati akcijom privođenja pravdi preostalih nacističkih zločinaca, Zoran Pusić izjavio je da je zabrinut te da će prijetnje prijaviti policiji »jer i Milanu Levaru se prijetilo i poznato je kako je završio«.

Željko Peratović