Novi list: 24. 07. 2004.

Sanader doživio debakl pred javnošću

Premijer se ne usudi riješiti Bechtela, iako mu je bivša vlada stvorila za to sve uvjete. Dok je Račan zbog raskidanja s Enronom i Bechtelom došao u sukob s Madeleine Albright, Sanader izbjegava zamjeriti se Amerikancima i nepotrebno traži arbitražu od Europske komisije

Piše: Branko Podgornik

Premijer Ivo Sanader nema snage i odlučnosti riješiti se obaveza prema Bechtelu, koje je Hrvatskoj stvorio pokojni predsjednik Franjo Tuđman. Bivša, koalicijska vlada stvorila je Sanaderu sve preduvjete za raskid s američkom tvrtkom, ali premijer se ne usuđuje povući taj potez, pa je prekjučer zatražio političku arbitražu Europske komisije.

Razumljivo je zašto Sanaderu nije lako odbiti Bechtel. Hrvatska je mala zemlja, a čelnici te tvrtke nekoć su bili ministri i oduvijek su imali debele političke veze s vladama moćne Amerike koja želi krojiti sudbinu cijelog svijeta. Bechtel i danas od američke vlade dobiva goleme poslove bez javnog natječaja, usprkos žestokim kritikama iz američkih medija.

Znajući za te političke veze, Tuđman je svoju okolinu uvjeravao da su nepovoljni ugovori s Enronom i Bechtelom za Hrvatsku »korisni«, jer će lobisti tih tvrtki zauzvrat nagovoriti američku vladu da pomogne Hrvatskoj pri ulasku u euroatlantske integracije. Nitko ozbiljan u to nije vjerovao, jer se znalo da Hrvatskoj najbolje može pomoći sam Tuđman ako promijeni sebe ili svoju politiku. Javnost se, međutim, pitala kakve će osobne koristi od takvih ugovora imati pojedinci koji ih zagovaraju.

Večera u Visokoj ulici

Poznato je da je koalicijska vlada poslije 3. siječnja 2000. odmah pokazala namjeru raskidanja štetnih ugovora s Enronom i Bechtelom. Manje je poznato da je zbog toga došlo i do žestokog sukoba Račanove vlade s Amerikancima. Lobisti američkih tvrtki, bojeći se gubitka posla, iskoristili su dolazak državne tajnice SAD-a Madeleine Albright u Zagreb početkom 2000. kako bi drastično pritisnuli Račanovu vladu.

Dogodilo se to na trosatnoj večeri u Visokoj ulici na Gornjem gradu, gdje su članovi koalicijske vlade dočekali Madeleine Albright u pratnji poslovnih ljudi. Američka strana pošla je od pretpostavke da hrvatska vlada neće ostvariti svoj naum i zatražila od nje da poštuje »preuzete međunarodne obveze« prema njihovim tvrtkama.

Račan je najprije odgovorio da će Hrvatska poštivati te obveze, ali je goste upozorio da je, u tom slučaju, »američkim interesima u Hrvatskoj odzvonilo«. Na upitne poglede nazočnih, Račan je objasnio da poslovi američkih tvrtki, pod tako nepovoljnim uvjetima za Hrvatsku, uopće nisu u interesu Amerikanaca, jer će to naškoditi njihovu ugledu u Hrvatskoj.

Činjenica jest da je Račanova vlada ubrzo ipak raskinula nepovoljni ugovor s Enronom, a da se takvih obveza i prema Bechtelu uspjela riješiti tek na kraju mandata. Tada je promijenila ugovor s njim, a umjesto formulacije po kojoj Vlada »mora « dodijeliti Bechtelu dionicu u zamjenu za autocestu do Siska, unesena je formulacija po kojoj Vlada »može«. Na toj sjednici Vlade Račan je rekao da buduća Vlada više ne mora davati ceste bez natječaja, ali ako to učini, »onda je riječ o korupciji«.

Obrana neobranjivog

Slučaj s Enronom i Bechtelom otkriva da je do zahlađenja odnosa SAD-a i koalicijske vlade došlo daleko prije nego što je Račan odbio podržati američku intervenciju u Iraku i potpisati sporazum sa SAD-om o neizručenju američkih vojnika Haškom sudu.

Danas je svima jasno, pa i samom Bechtelu, što znači formulacija po kojoj mu Vlada »može« dodijeliti autocestu. Nije jasno samo premijeru Sanaderu koji je preksinoć na HTV-u, ne trepnuvši okom, optužio bivšu vladu da je prisilila njegovu da nastavi posao s Bechtelom. Umjesto da prešuti pogrešku i ispravi je, Sanader je obranom neobranjivog doživio potpuni debakl pred hrvatskom javnošću, jer ju je pokušao tretirati kao slaboumnu. Nakon tog nezapamćenog fijaska, pitanje je kako će premijer vratiti svoju vjerodostojnost i povjerenje javnosti.

Premijer nije trebao tražiti arbitražu od Europske komisije, jer Bechtelov ugovor u Hrvatskoj nije toliko njezin problem, nego ponajprije Sanaderov i naš. To nije pitanje hrvatsko-američkih odnosa, niti odnosa EU i SAD-a, nego pitanje transparentnosti u Vladinom dodjeljivanju skupih poslova. Hrvatski građani očekuju da će se Sanaderova Vlada, koju su izabrali, zatvoriti vrata kriminalu zbog kojeg je HDZ jednom već izgubio izbore.