Novi list: 27. 07. 2004.

SUBNOR ponovo jaše

Piše: Branko Mijić

Druže Tito, nećemo se zadovoljiti polovičnim rješenjima i dajemo ti punu podršku da u naše ime poduzmeš sve potrebne mjere protiv tehnomenadžera koji su nenamjenski trošili državni novac, zahtijevamo da se provede revizija materijalno-financijskog poslovanja, te da se utvrdi gdje je nestala pšenica i ostali strateški artikli iz državnih robnih zaliha i tko je za to odgovoran.

Tako bi to svojedobno napisali borci narodnooslobodilačikog rata koji su uvijek kada bi socijalistički kotači zaškripali voljeli »spontano« dodavati ulje podrške i podmazivati svog Vrhovnog komandanta. Ništa se, uz manje neologizme u vokabularu, nije izmijenilo niti danas kada Republička koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata piše otvoreno pismo premijeru Ivi Sanaderu i traži da se» utvrdi opravdanost optužbi na račun bivše Vlade o navodnom nenamjenskom trošenju proračunskog novca i kršenju zakona, te da se protiv odgovornih poduzmu odgovarajuće zakonske mjere«. Štoviše, taj nepotpisan netko tko se krije iza zastrašujućeg kolektivnog imena »Republička koordinacija«, baš kao što je nekada strah u kosti tjerala skraćenica SUBNOR, traži da se »utvrdi na koji je način nagrađivana Uprava PIK-a Vrbovec, odnosno koje su osobe uzimale novac, a istovremeno dovodile kombinat u tešku financijsku situaciju«! Zaista, tko to uništava hrvatske kolhoze, koja su se to »sumnjiva inteligencija« urotila protiv ruku našeg »poštenog seljaka i radnika«?

Baš kao što su se nekada borci zaklinjali Titu kako će »braniti bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga«, prijeteći kako im neće biti teško niti ponovo uzeti puške u ruke, tako i dragovoljci poručuju Sanaderu kako ista sudbina čeka i novovjekog hrvatskog »unutrašnjeg neprijatelja«. I kao što su ondašnji veterani u svakom njemačkom turistu gledali tek SS-ovca, tako i sadašnji vraga vide u »račanovcima« iako se i oni samo kupaju u moru. Jer, zna se tko je kriv što se dižu parketi u braniteljskim stanovima i zašto voda curi, zna se tko je bez javnog natječaja sklapao ugovore i trpao provizije u džep. Znaju dragovoljci da to nisu Žužul i »Bechtel«, Hebrang i »Shimatzu« koji su se, eto, baš slučajno zatekli u isprepletenim političko-poslovno-prijateljskim vezama i, budući da nemaju što kriti, s njima nevino odlaze na tajne sastanke i večere. Baš kao što ni Branimir Glavaš ne muti žito »Belja« pa ni »Agrokor« Ivice Todorića ne želi imati posla s njime.

Titu su nekada borci trebali da svojim motivacijskim pozivom skrenu pažnju javnosti sa stvarnih problema proizvodnjom neprijatelja i militarizacijom društva, a danas isto čine Udruge koje žive od proračuna i vraćaju dug svome hranitelju. Ta dva »zdruga duhovne policije« potječu iz iste oberkomande, a dijele ih tek ponešto godina i slogani. Dok jedni pjevaju »Zovi, samo zovi« drugi kliču »Za koga? Za Tita!«

Spremni!