Slobodna Dalmacija: 28. 07. 2004.

Tvornica političkih taština

Davorka BLAŽEVIĆ

Izbori su u Hrvatskoj vječita tema. Otkako ih je "otkrila", prometnuli su se u njezin politički perpetuum mobile. Ta svojevrsna opsjednutost neiživljenih konzumenata demokracije, kao i svaka stvar, ima svoje lice i naličje. Dvije strane medalje. S jedne je neutaživa potreba političkih elita da "tulumima" organiziranim iz državnog proračuna (stimuliranim često i iz sumnjivih izvora) izmiču jedna drugoj fotelje, liječeći vlastite taštine i puneći osobna konta pod egidom "borbe za nacionalne interese i boljitak građana". S druge je, gotovo naivno ufanje birača da će po zakonu vjerojatnosti serijom izbora jednom ipak "ubosti" bolji, pravedniji, pošteniji i sposobniji establishment. Uzmemo li da je to naličje, valja nam primijetiti da je svake godine sve bljeđe i dešperatnije.

Iz vladajućeg tabora stižu kontradiktorne najave glede skorog ažuriranja biračkih popisa. Bacaju se neke falše ješke na koje bi, valjda, trebala primarno zagristi oporba, a oćutiti se i puls javnosti. Najprije je Glavaš izvolio promovirati "model izborne racionalizacije", hineći pred pukom brigu za državni novac, te oglasio kako će se lokalni i predsjednički izbori vjerojatno održati istodobno, u prosincu ove godine. Pače, Vlada je, ako bi se kojim slučajem "osječkog gubernatora" shvatilo ozbiljno, odustala i od neposrednih izbora za župane, gradonačelnike i načelnike. No, još se nije vijest ni "primila", a kolega mu Luka Bebić, predsjednik HDZ-ova Kluba zastupnika, povjerava javnosti kako "misli" da će se lokalni izbori ipak održati u travnju 2005.g., pa ma što Glavaš zborio. Naime, tako se prije dva mjeseca stranački i vladin šef, Ivo Sanader, dogovorio sa županima kojima je i blagonavijestio neposredne izbore za čelne lokalne funkcije.

Tko tu koga i zašto mulja? Svakako ne Glavaš Bebića, niti obratno, a još manje je ova disharmonija "mišljenja" dokaz pluralizma u HDZ-u. Dakle, udice su namijenjene za opozicijske lakovjerne ribe koje se sve više koprcaju u vlastitome mulju, a izrone tek povremeno kada shvate kako je onaj HDZ-ov od njihova još gušći i slojevitiji. I to im naglo dade snagu. Toliku da bi odmah mogli na izbore. I to, vidi vraga, možebitno čak ujedinjeni, jer neki pijevci (prerano) kukuriječu da bi tako mogli i pobijediti. S kim ili s čim, protiv koga ili čega ...?

Kako god HDZ-u Sanaderova ambicioznost i odlučnost kojom lomi "srpsku pogaču" i izručuje haaške osumnjičenike radi političkih ciljeva nije dovoljna, tako ni oporbi više ne može izbornu pobjedu donijeti "društvo mrtvih pjesnika". Koliko god reformatorstvo najveće hrvatske političke stranke ne može biti uvjerljivo uz Glavaše, Bebiće, Hebrange, Kalmete i ine, toliko se ni trolist SDP-HNS-HSS s pridruženim partnerima ne doima obećavajuće sa svojim vođama — rekonvalescentima. Ivica Račan je svojedobno, vjerojatno više shvaćajući pravila ovovremenog političkog marketinga nego svoju prolaznost (potrošenost), najavio pomlađivanje stranke novim akvizicijama, pa i promovirao neka friška imena. Ali, ako su mlađahna pojačanja poput osječkog predsjednika Gradskog vijeća Alena Prnjata, prkosnog pobornika "alkoholnih para" prohibicijskom zakonu usprkos, moguće će biti osuđen i u ovu izbornu bitku s anakronim romantičarima (pro)sijedih vlasi. Ili, ipak?! Naime, Prnjat je samo blijedi reprint mnogopoštovanog zagrebačkog (do)gradonačelnika Milana Bandića koji je i svoju alkoholiziranost, koja ga je i koštala prve fotelje u metropoli, iznio s nepokolebljivošću najvećeg pravednika. I danas mnogi misle kako je njegova smjena bila nepravedna, minimaliziraju njegov "prijestup" i bijeg s mjesta nezgode, spremni i sutra, na lokalnim izborima poduprijeti njegovu kandidaturu. Pače, vjeruje se da njegovoj karizmi prvorazrednog populista teško tko može parirati i iz uzlaznog HDZ-ova tima, pa makar i nježnijeg spola i senzibilnijeg profila. A Prnjat je, za razliku od jedva degradiranog Bandića, sam odstupio! Dočim je javnost suočena s činjenicom o njegovu pijanom mahnitanju (vrijeđanju policajaca u pijanom stanju, odbijanju alkotesta te naknadnom samoinicijativnom dolasku u Policijsku postaju kako bi ispucao sav repertoar uvreda na račun osječkih "plavaca"), trenutačno je najavio ostavku na dužnost predsjednika GV-a. Ovaj poročni, temperamentni SDP-ovac član je i Glavnog odbora stranke, čiji vrh još nije odlučio koliki je "stupanj njegove odgovornosti" i mirita li takav ispad isključenja iz GO!? Možda je Prnjat postupio ishitreno kad je tako brzo istrčao s ostavkom. Trebao je poput svojedobno Bandića agresivnije braniti svoje pravo na neupitnost i moguće bi bio tek figurativno "sišao" do potpredsjedničke funkcije u GV-u ...

Hrvatska politička scena nalik je primitivnoj tvornici koja konfekcionira specifičan tip političara čija je najveća briga kako ne ostati ravni među ravnima, kako biti jednakiji među jednakima. Tako oni, naime, percipiraju društveni ugled ...