Za Tihomira Blaškića pravda je bila spora ali dostižna. Pune četiri godine čekao je da žalbeno vijeće usvoji nove dokaze o njegovoj nevinosti i prvobitnu drakonsku kaznu od 45 godina smanji na samo devet. Odnosno, da praktično bude oslobođen. Time je pravomoćno potvrđeno sve ono o čemu je dio hrvatske javnosti godinama govorio: da Blaškić kao bivši zapovjednik Operativne zone srednja Bosna nije bio odgovoran za zločine hrvatskih snaga počinjene u ratu s Muslimanima između 1992. i 1994. godine.

Za zločine počinjene u Ahmićima i drugim mjestima u srednjoj Bosni odgovarat će neki drugi krivci, povezani s kriminalom i tajnim službama, ali ljudi koji su prikrivali dokaze i Blaškiću oduzeli devet godina života nikada neće odgovarati. Ni pred sudovima ni pred javnošću. Haaški pritvorenici Ivica Rajić, Dario Kordić i Milivoj Petković, nositelji druge linije zapovijedanja u srednjoj Bosni, preuzet će odgovornost za sve ono što su hrvatske snage počinile u BiH, ali oni koji su generala HVO-a na silu poslali u Haag, oduzeli mu dokaze o nevisnosti, ucijenili ga da ne smije haaškim tužiteljima ništa reći o pravim krivcima, koje su istodobno skrivali pod lažnim imenima — ostat će nekažnjeni.

Tihomir Blaškić trebao je biti žrtveni jarac bivše HDZ-ove vlasti. Pod pritiskom politike i tajnih službi trebao je otići u Haag i preuzeti svu krivnju za zločine. On je na to nevoljko pristao, čak se u prvom trenutku skrivao od tajnih službi, da bi na kraju popustio pod pritiskom. Otpremljen je u Haag 1996. godine, pune četiri godine poput glinenoga goluba nemoćno čekao presudu jer je vlast skrivala dokaze. Jer, ono što bi oslobodilo Blaškića, osudilo bi neke druge. Osudilo bi one koje su tajne službe godinama skrivale od haaških istražitelja. Blaškić je zatočeništvo podnio muški, nije želio raskinuti dogovor i tužiteljima reći sve ono o čemu je njegov branitelj Anto Nobilo otvoreno govorio po medijima. No, sve to nije dugo trajalo. Dok mu nije izrečeno 45 godina zatvora.

Promjenom vlasti otvorili su se tajni Tuđmanovi arhivi, a žalbeni postupak trajao je užasno dugo, pune četiri godine. Blaškićevi odvjetnici ni u najoptimističnijim nadanjima nisu mislili da će njihov branjenik dobiti manje od 15 godina zatvora. Dobio je devet. Osuđen je, ali praktično oslobođen. Kriv je ali zapravo nevin. Pravda je očito spora ali dostupna. Unatoč svim sumnjičenjima i optužbama na račun političkog rada Tribunala, ali i svim podvalama na Blaškićev račun, ova presuda skinut će s Haaga stigmu političkog suda, a oštricu usmjeriti prema pravim krivcima. Na žalost, ne i onima iz sjene.