Novi list: 31. 07. 2004.

Žužul je uteg na Sanadarevim nogama

Najesen se očekuje rekonstrukcija Vlade. Premijer bi trebao smijeniti Žužula, jer zbog »afere Bechtel« pada povjerenje u Vladu i HDZ. No, promatrači vjeruju da će Sanader ostaviti Žužula, a javnosti ponuditi neke druge, manje žrtve

Piše: Branko Podgornik

Sve se više govori o mogućoj rekonstrukciji Vlade ove jeseni, iako je premijer prije tri tjedna izjavio da toga neće biti. U trenutku kada je to Ivo Sanader rekao, nije još bilo afere Bechtel. Tek naknadno pojavila su se i istraživanja javnog mišljenja, po kojima je popularnost Vlade i HDZ-a počela padati.

Premijeru, stoga, i ne preostaje drugo nego najesen poduzeti rezove, jer je u Hrvatskoj nezabilježen slučaj da je neka vlada počela gubiti povjerenje tako naglo i nepredviđeno, samo pola godine nakon njezinog ustoličenja. U pravilu, to se događa tek u drugoj godini mandata. U prvoj godini svaka vlada čak i povećava svoju popularnost, na plimnom valu izborne pobjede i očekivanja građana.

Sanaderovoj vladi, međutim, plimni val počeo je padati i prije nego je otvorila zadnju dionicu ličke autoceste, a više joj ne pomaže ni to što je Hrvatska u lipnju dobila status kandidata za EU. Očito, dio građana počeo je sumnjati u to da ih Vlada vodi u bolji život, a afera Bechtel upozorava ih da bi se stvari mogle vratiti i unatrag.

Tko će otići?

Bilo bi logično da Sanader prilikom rekonstrukcije smijeni ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, koji mu je uteg na nogama. On je jedan od najzaslužnijih za to što je HDZ-ova vlada – čim je Hrvatska dobila status kandidata za EU – počela posrtati na proeuropskom kursu koji podrazumijeva i Vladino dodjeljivanje velikih poslova putem javnog natječaja.

Žužul je priznao da je lobirao za američke tvrtke pri bivšoj hrvatskoj vlasti. Opravdavao se da je s time prekinuo nekoliko mjeseci prije izbora. To opravdanje ne stoji, jer je svakome jasno da Žužulu lobiranje pri vlasti sada više i ne treba, jer je sam došao na vlast, gdje sudjeluje u donošenju ključnih odluka. Činjenica je da Bechtel nije dobio posao od bivše vlasti, nego od sadašnje. Nije problem to što Bechtel dobiva golemi posao. Nevolja je što ga dobiva bez natječaja.

Premijer ne bi trebao oklijevati sa smjenom ministra, to više što izbore nije dobio Žužul, nego ponajprije Sanader. Međutim, promatrači kažu da Sanader to najvjerojatnije neće učiniti, jer ne želi zakomplicirati odnose sa SAD-om. Bude li najesen rekonstrukcije Vlade, Sanader će nastojati zadovoljiti javnost nekim manjim žrtvama.

Primjerice, već neko vrijeme tvrdi se da će sa svog položaja otići ministar gospodarstva Branko Vukelić, a za njim i ministar unutarnjih poslova Marijan Mlinarić. Razlozi za mogući Vukelićev odlazak ne spominju se, dok su u Mlinarićevu slučaju stvari nešto jasnije.

Mač Haškog suda

Promatrači tvrde da Mlinarić od samog početka nije bio Sanaderov pravi izbor za dužnost prvog hrvatskog policajca. To mjesto trebao je preuzeti daleko iskusniji Ivan Jarnjak. No, HDZ-ova vlada, kad se sastavljala, znala je da nad Jarnjakom visi mač Haškog suda. Da toga i nije bilo, znalo se da će Jarnjak, kao ministar policije, teška srca provesti nalog za uhićenje svojih optuženih suboraca. U međuvremenu, Vlada je uspješno obavila glavninu posla s Haškim sudom, a optuženi su se sami predali. Sada se i Jarnjak lakše može vratiti na dužnost koju je već jednom obnavljao 90-tih godina.

Neovisno o tome, premijer Sanader morat će razmisliti o rekonstrukciji svog kabineta i zato da popravi neke pogreške napravljene u »reformi« Vlade s početka mandata. Nekadašnjih 19 ministarstava smanjio je na 14, što je javnost dočekala s pljeskom. Međutim, potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang kasnije je rekao da je taj potez bio »pogreška«.

Što je bilo pogrešno, široj javnosti nije objašnjeno. No, neki ministri muku muče s povećanim brojem poslova. Ministarstvo Jadranke Kosor još se danas nije potpuno ustrojilo prema novom modelu. I mamutsko ministarstvo Božidara Kalmete, kojemu je pripojen i turizam, prilično šepa. Već dulje vrijeme tvrdi se da će Vlada oduzeti Kalmeti resor javnih radova, koje je nekoć vodio Radimir Čačić, te prebaciti ih u ministarstvo Marine Matulović-Dropulić koja se poslovima u građevinarstvu bavi više od dva desetljeća.