Vjesnik: 31. 07. 2004.

Kako su zataškavani dokazi koji su mogli pomoći Blaškiću

Za dokaze u prilog Blaškićevoj obrani znali su Đurđa Šušak, Miroslav Tuđman, Markica Rebić, Stipan Udiljak, Marinko Ivanović / Zašto su SZUP i SIS pomagali skrivanje Ivice Rajića, u Haagu optuženom za zločin u Stupnom Dolu, a 1995. osumnjičenom da je dao ubiti dvojicu agenata koji su istraživali zločin u Ahmićima

ZAGREB – Premijer Ivo Sanader najavljuje da će Vlada, bude li indicija, naložiti istragu o prikrivanju dokumenata tajnih službi koji su tek 2000. godine, za Račanove vlade, postali dostupni obrani generala Tihomira Blaškića. Bivši premijer Ivica Račan želio bi da netko odgovara za to prikrivanje, iako ne želi govoriti o imenima odgovornih. Samo ih označava kao »one koji su stvarno odgovorni za zločin u Ahmićima, kao i ljudi koji su rukovodili tajnim službama i oni kojima su tajne službe odgovarale«.

Bude li političke i pravosudne volje neće biti teško istražiti odgovornost za prikrivanje dokaza koji su Blaškiću išli u korist.

Kao krunski dokument koji je pomogao u Blaškićevoj obrani dosad se spominjalo izvješće HIS-a iz 1994. koje je Đurđa Šušak, tadašnja zamjenica ravnatelja HIS-a Miroslava Tuđmana, poslala dr. Franji Tuđmanu. To se izvješće oslanja na ono ravnatelja hecerg-bosanskog SIS-a Ive Lučića čiji su agenti imenovali Paška Ljubičića, zapovjednika 4. bojne vojne policije HVO-a, i njegova zamjenika Vladu Ćosića, potom Antu Sliškovića, šefa SIS-a za srednju Bosnu, i njegova zamjenika Tomu Vlajića, te Darija Kordića, Ignaca Koštromana i Antu Furundžiju odgovornima za pokolj u Ahmićima.

Taj dokument nije bio dostupan Blaškićevoj obrani sve do proljeća 2000.. Blašškićeva obrana krivila je Markicu Rebića, bivšeg savjetnika predsjednika Tuđmana za nacionalnu sigurnost i šefa SIS-a, da je onemogućavao pristup dokumentima. Dvojica Rebićevih ljudi Stipan Udiljak i Marin Ivanović bili su zaduženi za komunikaciju s obranom, i oni su izravno optuživani za ometanje pri prikupljanju dokumentacije.

Ivanović je danas odvjetnik u timu branitelja odbjeglog generala Ante Gotovine, kojim koordinira američki odvjetnik Luka Mišetić. Mišetić je, inače u Haagu zastupao Antu Furundžiju, zapovjednika specijalne jedinice Jockeri, kojeg je ICTY osudio, jer nije spriječio silovanje koje je počinio njegov podređeni Miroslav Bralo Cicko. Kuriozitet je da se upravo Furundžija spominje u krunskom dokumentu HIS-a kao zapovjednik jedinice Jockeri koja je imala znatan udio u zločinu u Ahmićima, iako ga za tu odgovornost – koja je veća od nesprečavanja silovanja – nitko dosad nije optužio.

Osim Miroslava Tuđmana i Đurđe Šušak koji su znali za HIS-ov dokument, svojedobno se prozivalo i Miroslava Šeparovića, Tuđmanova nasljednika na mjestu ravnatelja HIS-a, da nije omogućio pristup arhivu te službe. Šeparović se branio da nije znao da takav dokument postoji. Poticaj pretraživanju arhiva dao je tek Ozren Žunec za svog kratkog mandata ravnatelja HIS-a početkom 2000. godine.

Tada je dokument otkriven i rekonstruirane mnoge okolnosti obavještajne urote oko Blaškića. Otkriveno je i da se Paško Ljubičić, Vlado Ćosić, Ante Slišković i Tomo Vlajić skrivaju u okolici Zadra. Znalo se da je država toj četvorici dala lažan identitet. Slišković i Vlajić su uhićeni. Hrvatska država je otvorila istragu o ahmićkom pokolju, ali su Slišković i Vlajić, nedugo zatim pušteni zbog nedostatka dokaza. Oslobođene su i osobe iz lokalne policije i SZUP-a koje se teretilo da su im pomagale u skrivanju.

Međutim, i za tadašnje vlasti zataškavani su dokazi, pa je tako ostalo neotkriveno da je »ahmićka četvorka« dobila lažan identitet u Zagrebu, u PU zagrebačkoj i centru SZUP-a, a ne u Zadru.

Paško Ljubičić kasnije se sam predao SFOR-u u BiH, a Vlado Ćosić tek je nedavno uhićen u Zadru i poslan u Haag, a to otkriće pripisuje se naporima posebnog policijskog tima pod vodstvom bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića. Ostojiću se u zasluge može pribrojiti i otkrivanje i uhićenje Ivice Rajića koji se od 1996. do 2003. pod promijenjenim identitetom i uz zaštitu SZUP-a i SIS-a (danas POA i VSA) skrivao u Splitu.

Ivicu Rajića ICTY tereti za pokolj bošnjačkih civila u Stupnom Dolu, a 1995. pokušalo ga se u Mostaru procesuirati kao odgovornog za ubojstvo dvojice agenata SIS-a čije su spoznaje iskorištene za HIS-ovo krunsko izvješće o Ahmićima.

Bivši ravnatelj POA-e Franjo Turek nije proveo detaljnu istragu o »ahmićkoj četvorki« u Zadru, a Ostojić se požalio da s njim nije surađivao na Rajićevu uhićenju, jer se bojao da akcija ne propadne.

Što su napravili Ante Damjanović, savjetnik ministra obrane Joze Radoša za sigurnost, Mladen Ružman, pomoćnik ministra obrane za sigurnost, Davor Bišćan, načelnik SIS-a i njegov kasniji nasljednik Gordan Čačić, da MORH prekine zaštitu Ivice Rajića, također, je pitanje.

Željko Peratović