Novi list: 07. 08. 2004.

Ražalovana nevjesta

Piše: Branko Mijić

Bechtel je razočaran zbog 2.200 zaposlenika koji su od 2000. godine »dali izvanredan doprinos izgradnji autoceste, izgrađene po najvećim standardima, prije roka, te u okvirima proračuna – kaže se u priopćenju te multinacionalne kompanije nakon odluke Sanaderove vlade da raspiše javni natječaj.

Da se radi tek o krokodilskim suzama svjetskog krupnog kapitala, svjedoči drugi dio priče u kojemu će tisuću hrvatskih radnika dobiti trenutačne otkaze, a cjelokupna mehanizacija biti povučena iz naše zemlje u najkraće vrijeme. Dakle, »Bechtel« nema namjeru javiti se i čekati međunarodni natječaj, već se ponaša poput uvrijeđene nevjeste, koja se duri jer je osim ženika izgubila i pozamašnu dotu. A ona je, prema riječima bivšeg ministra Radimira Čačića, uključivala 40 posto ukupno izgrađenih hrvatskih autocesta uz »15 do 45 posto veću cijenu od domaćih izvođača i isto toliko vrijedan ekstra profit koji se crpio iz RH i transferirao u SAD.« Očigledno, Sanaderovu odluku da se između »Bechtela« i Bruxellesa ipak opredijeli za matični mu kontinent, američka je tvrtka doživjela kao šamar Davida Golijatu, te je njezina ucjenjivačka reakcija u najboljoj maniri kolonijalističkog ophođenja 19. stoljeća. Iza prozirne »dirljive« brige za hrvatske radnike krije se tek bahatost onoga koji ih zapošljava na gotovo neobavezujuće ugovore o djelu i koji nudi da će ih zapošljavati sve dok god mu hrvatska država bude davala tako povoljne uvjete. No, ne treba »Bechtel« hrvatskim radnicima, oni će posao dobiti i u »Viaduktu«, »Konstruktoru«, ili nekoj trećoj domaćoj ili stranoj tvrtki koja bude gradila autoceste, već naravno oni njemu za stjecanje profita. Zbog toga što bez njega ostaje »Bechtel« je nezadovoljan, a ne zbog svoje socijalno-humane osjetljivosti, baš kao što su nesretni i neki naši političari koji će ostati bez svojih provizija, pa javnost plaše sudskim sporovima na kojima će maloj Hrvatskoj pod pritiskom američke administracije biti presuđeno plaćanje milijunskih odšteta.

Oni koji sa svojih državnih pozicija »carine« i pretaču u vlastite džepove takve cestovne poslove, u tom psihološkom ratu protiv vlastitog naroda nisu osamljeni. I svemogući Andrija Hebrang morao je reterirati i poništiti odluku HZZO-a o protekcionističkoj dodjeli poslova dvadesetorici »veličanstvenih« odvjetnika, nakon što je nedavno i sam morao ustuknuti u protežiranju medicinske opreme »Shimadzua« pokušavši to prikazati kao novinarsku podvalu u kojoj se »Feral Tribune usudio aludirati protiv japanskih careva na što su Japanci jako osjetljivi«!

Naprosto, ražalošćeni Androhito Hebrang i ražalovani »Bechtel« dijele istovrsnu tugu zbog zeca kojega su već vidjeli na ražnju a on je u zadnji čas umakao vukovima. Svi oni koji su i u djetinjstvu bili na strani Crvenkapice, zbog toga likuju i važnije im je da smo jednom bili pošteni nego zauvijek ostali jebeni.