Večernji list: 10. 08. 2004.

DEMOGRAFIJA Broj rođenih u Hrvatskoj manji je za 12.907 od broja umrlih

Do 2011. Hrvatska će izgubiti tri Osijeka

Autor: Nikola Sever Šeni

U Hrvatskoj je lani stopa prirodnog priraštaja iznosila -2,9 posto. Veći broj rođenih nego umrlih stanovnika u prošloj je godini zabilježila samo Splitsko-dalmatinska županija u kojoj je rođeno dvadeset troje djece više od broja umrlih u istoj godini, piše među ostalim u izvješću Državnog zavoda za statistiku koje će danas biti objavljeno na internetskim stranicama te ustanove.

Udio mladih sve manji

Odnos broja rođenih i umrlih u 2003. bio je najnepovoljniji u odnosu na sve godine za koje DZS raspolaže podacima. Lani je broj rođene djece prema 2002. godini smanjen 1,1 posto, odnosno rođeno je 39.668 djece ili 426 manje nego godinu prije. Broj umrlih istodobno je povećan 4 posto, na 52.575, što znači da je prirodni pad u prošloj godini iznosio 12.907. Negativni prirodni prirast lani je zabilježen u čak 85,3 posto od 538 hrvatskih gradova i općina.

Stopa nataliteta iznosila je 8,9 posto, a stopa mortaliteta lani je bila 11,8 posto. Demografi ističu da će, nastavi li se ovakav trend, Hrvatska za 50 godina izgubiti čak trećinu svog stanovništva. Najbolnije su demografske točke u Hrvatskoj dobna i obrazovna struktura stanovništva. Prosječan Hrvat star je 39,3 godine i ima nedovršenu osnovnu školu.

Udio mlađih od 15 godina pao je na razinu udjela osoba starijih od 65 godina, što je znak da se demografsko starenje ubrzava.

Minimalno povećanje broja stanovnika bilježe samo razvijene županije Zagrebačka, Istarska i Međimurska, ali ne zbog velikog prirodnog priraštaja nego zbog doseljavanja "trbuhom za kruhom". Istovremeno, u Hrvatskoj odumiru ruralni krajevi, osobito u Lici, Zagorju, dijelovima Slavonije i Gorskom kotaru. Migracije unutar zemlje i nisu velik problem uzme li se u obzir to da iz zemlje godišnje u inozemstvo odlazi nekoliko tisuća radno sposobnih stanovnika. Zbog toga će, ne učini li se nešto, u skoroj budućnosti Hrvatska od izvoznika postati uvoznik radne snage.

Diskriminacija žena

Od 1991. godine naša je zemlja izgubila 370.000 stanovnika, a do 2011. godine, nastavi li se taj trend, izgubit će ih još toliko. Iz tih demografskih podataka proizlazi da bi ove godine Hrvatska mogla izgubiti nevjerojatnih 15.000 stanovnika. Da bi se pad nataliteta samo zaustavio na aktualnom broju, u sljedećih 50 godina trebalo bi se godišnje rađati 50 posto više djece nego u 2003. godini.

Svima su dosadne crne statistike i predviđanja, no to je naša stvarnost Hrvatska će do 2011. godine izgubiti tri grada veličine Osijeka. Ali, mjere kojima bi cilj bio demografski oporavak zemlje ne smiju se ograničiti samo na dječje doplatke, rodiljske naknade i dopuste. Ako nema posao, stan i dobru zdravstvenu zaštitu, nijedan par neće odlučiti imati djecu samo zbog tih mjera kaže Renata Jelusić iz udruge Roda, jedna od članica Vladina Savjeta za populacijsku politiku.

R. Jelusić istaknula je i to da se s pravom velika pozornost poklanja obiteljima s više djece, no istodobno se zakidaju "male" obitelji, s jednim djetetom ili s dvoje djece.

Propisi ne smiju zapostavljati nijednu skupinu građana. Djeca su djeca, svima treba dati iste mogućnosti, besplatne udžbenike, mjesta u dječjim vrtićima i jaslicama kaže Renata Jelusić.

Kao veliku nepravdu izdvojila je ograničavanje rodiljskih naknada i nepostojanje sustava dadilja u Hrvatskoj.

Ženama koje puno zarađuju naknada od najviše 4250 kuna u prvih šest mjeseci rodiljskog dopusta nije prihvatljiva. Te obitelji ovise o ženinoj plaći kojom otplaćuju kredite, plaćaju podstanarstvo.

To je po mome mišljenju diskriminacija kao i trogodišnji rodiljski dopust. To je svakako potez koji treba podržati, ali on je namijenjen uskom krugu žena koje ne razmišljaju o karijeri. Kako odlučiti da se tri godine izbiva s posla kada neki menadžeri razmišljaju "zašto bih ja ulagao u nekoga tko će tri godine biti doma s djetetom?". Nema ih puno, ali ih ipak ima. Osim toga, razlog je to i za diskriminaciju pri zapošljavanju zaključuje R. Jelusić i upozorava kako se isticanjem u prvi plan rodiljskih naknada i dječjih doplataka neopravdano zapostavlja ionako katastrofalna situacija u rodilištima.