Novi list: 11. 08. 2004.

Balkanski špijun

Piše Branko MIJIĆ

Da se čovjek smrzne: netko je htio ubiti Andriju Hebranga!

To nam makar »ekskluzivno« tvrdi dugogodišnji gubitaš i list u državnom vlasništvu, »Vjesnik«, sugerirajući čitaocima kako je »potpredsjednik Vlade izbjegao prometnu nesreću«. »Hebrangu zamalo otpao kotač, sumnja na atentat«, kočoperi se na naslovnici. Iz teksta saznajemo kako su »vijci na kotaču njegova službenog »mercedesa« bili potpuno olabavljeni«, ali da PU zagrebačka nije zaprimila nikakvu prijavu o navodno namjerno izazvanom kvaru, te da »o slučaju nije obaviješten ni MUP«.

Oni manje ekskluzivno obaviješteni, idući tragom vijesti o famoznih pet vijaka, saznaju pak da je Sanaderov gromobran »slučaj« osobno prijavio kolegi iz Vlade Marijanu Mlinariću, a o rezultatima istrage do danas se ništa ne zna! Zna se da je »ekskluzivno ubojstvo« pokušano prije tridesetak dana, a sam Hebrang sugerira kako je sve povezano s njegovom odlukom o raspisivanju javnog natječaja za nabavu medicinske opreme. A zna se i da je glavom i bradom sam Hebrang bio do grla upleten u protežiranje japanske tvrtke »Shimadzu« bez natječaja, kao i u još mnogo toga što bi o njegovom liku i djelu trebalo zaboraviti. Posljednja u niski njegovih briljantnih izjava, na kojoj bi mu pozavidio i njegov duhovni otac Franjo Tuđman, jest ona o podizanju spomenika Mili Budaku u Svetom Roku: »Znam njegovu biografiju i koliko je dobrih stvari napravio«!

Za zaboraviti sve Hebrangove sramne poslove i umotvorine, kao i činjenicu da mu osim srebrnog »mercedesa« s vozačem porezni obveznici plaćaju još jedan službeni automobil »za prijevoz od kuće do posla«, idealan je upravo atentat. No, budući da više nema Puniše Račića, a da Hebrang nije ni politički nokat Stjepana Radića, budući da nitko nije prokazao nikakvog Leeja Harveyja Oswalda, onda i spiker HTV-a, podsvjesno želeći istinu, u jučerašnjim »Vijestima« u 15.45 cijelo vrijeme govori kako se radi o »antenatu«. I potpuno je u pravu, jer je cijeli slučaj ante natus, već prije rođen, a taj predak datira iz 1990. godine, s predizbornog skupa HDZ-a u Benkovcu. Tada je stanoviti Boško Čubrilović plinskim pištoljem, tek neznatno opasnijim od dječjega, pokušao sličan »atentat«, kako je i onomad javnost bila uvjeravana, na Franju Tuđmana koji je potom postao toliko popularan da je izabran za predsjednika! A »atentator«, onemoćali bolesnik, po život Hebrangovog uzora bio je opasan jedino stoga što je prezimenjak »strašnog Vase«, najmlađeg od sedmorice atentatora koje je predvodio Gavrilo Princip i koji su, ubivši Franju Ferdinanda, inicirali Prvi svjetski rat.

Stoga, no sikiriki, Hebrang! Nemoj da ti živci olabave poput vijaka ili provizije, pa da počiniš harakiri. Ako ti je već zaista netko na tragu i radi ti o glavi, onda su to zasigurno zloglasna filmska braća Čvorovići. Izmišljanje špijuna i atentata na Balkanu je izgleda obiteljski posao. Do smrti.