Novi list: 22. 08. 2004.
Lozini ipak odzvonilo, vlastitom zaslugom
Gordana GRBIĆ
Sudac splitskog županijskog suda Slavko Lozina, kojem sudačku karijeru nisu ugrozila ni dva kaznena, ni dva stegovna postupka, ni neprimjereno slavljenje pobjede nogometaša u sudnici, ni nazočnost Thompsonovom politički jasno obojenom koncertu, sam će je komentiranjem presude Vrhovnog suda ipak dokrajčiti. Taj tipični primjerak kadrovske politike DSV-a iz razdoblja dok mu je na čelu bio Ante Potrebica u kojem je za sudački posao bila važnija bliskost HDZ-u nego li i stručnost, ostao bi doživotno sudac samo da se držao pravila o nekomentiranju presuda. To je bjelodana potvrda one narodne – šutnja je zlato.
Lozina je bio podoban ne samo za sudstvo već i za napredovanje iako je 1983. kao prekršajni sudac u Vrgorcu bio kažnjen s tri mjeseca zatvora, uvjetno godinu dana, zbog lažiranja automobilske nesreće. Nije mu pala ni vlas s glave iako je prošle godine nepravomoćno osuđen zbog izazivanja prometne nesreće, ali ne i zbog bijega s mjesta nesreće. DSV čeka na završetak žalbenog postupka kako bi donio konačan pravorijek u stegovnom postupku koji je pokrenula još bivša ministrica pravosuđa. DSV pak održavanje konferencije za novinare u organizaciji Udruge sudaca bez dozvole predsjednika splitskog Županijskog suda Igora Bezona nije smatralo razlogom za stegovno kažnjavanje. Benzon pak nije smatrao potrebnim pokretati stegovni postupak protiv Lozine zbog nedoličnog ponašanja na Thompsonovom koncertu. I nije tu kraj Lozininim (ne)dokazanim nepodopštinama u kojima su ga štitili i oni koji ga se sada odriču.
Valjda je i on nakon svega umislio da uživa imunitet za nepodopštine. Imunitetom je zaštićen za presude ma kakve bile, ali nema tog imuniteta koji bi ga zaštitio od klevetanja sudstva samog, osobito njegova vrha.