Vjesnik: 28. 08. 2004.

Josipoviću nepoznate prijelazne i završne odredbe

Da se pokojni Mile Budak, kao istaknuti član Stranke prava, držao načela utemeljitelja stranke, jednoga drugog Ličanina, Oca domovine dr. Ante Starčevića, ne bi nikada izricao onakve pogubne izjave koje mu se pripisuju. No ostaje činjenica da je dr. Mile Budak zaslužan i za zaštitu najvećega lijevog književnika i intelektualne perjanice jugoslavenskih komunista, Miroslava Krleže

DOBROSLAV PARAGA

Manje je važno premda ne i nevažno što potpisnici pisma o rehabilitaciji dr. Mile Budaka ne poznaju temeljna ishodišta Zakona o kaznenom postupku Republike Hrvatske, iako se takvo neznanje ne bi očekivalo od Tuđmanovih akademika i niza sveučilišnih profesora, no ono što u ovom trenutku posebno zabrinjava jest to što profesor Kaznenoga procesnog prava, SDP-ov saborski zastupnik dr. Ivo Josipović, nije na čistu s notornim normama Zakona o kaznenom postupku.

Prema izjavi, objavljenoj u Vjesniku 25. kolovoza, dr. Josipović rekao je da bi se obnova postupka i procesa protiv Mile Budaka mogla pokrenuti po službenoj dužnosti i prema sadašnjem zakonodavstvu.

Međutim, u glavi 32. Zakona o kaznenom postupku, u poglavlju »Revizija te drugi izvanredni pravni lijekovi protiv odluka sudova bivše SFRJ«, nedvosmisleno je navedeno da poništenje osuđujuće presude za osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za politička kaznena djela mogu revizijom zatražiti osuđene osobe, odnosno ako su umrle, reviziju mogu zatražiti njezini nasljednici po zakonskom redu, ali samo u roku od dvije godine od stupanja na snagu ovoga zakona.

Neshvatljivo je da dr. Josipović, kao do sada ugledan pravni stručnjak, ne poznaje prijelazne i završne odredbe Zakona o kaznenom postupku, dok istodobno odgaja nove naraštaje budućih pravnika i kriminalista. Ignorantia leges, non excusat! (Nepoznavanje zakona nikoga ne ispričava!)

Također, J. Vidaković, navodni nećak ubijenoga Budaka, trebao je za dobrobit svojeg ujaka ili strica, ali i za dobrobit Republike Hrvatske, prvo pokrenuti postupak poništenja sudske presude protiv dr. Mile Budaka kod mjerodavnog suda, pa tek onda odlučiti o mogućem podizanju spomenika svojem bliskom rođaku. Ovako je postupio nerazumno, tvrdoglavo, na prečac i općeštetno. Tipično loše svojstvo mentaliteta podneblja odakle dolazi.

Da se pokojni Mile Budak, kao istaknuti član Stranke prava, držao načela utemeljitelja stranke, jednoga drugog Ličanina, Oca domovine dr. Ante Starčevića, ne bi nikada izricao onakve pogubne izjave koje mu se pripisuju niti bi kao ministar odobravao poteze vlade NDH kada je pristala kapitulirati rasnim propisima i Rimskim ugovorima pred Hitlerovom Njemačkom i Mussolinijevom Italijom. To je bio Rubikon, koji nijedan starčevićanac i istinski hrvatski domoljub nije više mogao i smio prijeći.

Unatoč tome, ostaje činjenica da je dr. Mile Budak istaknuti hrvatski književnik, odvjetnik i političar, zaslužan i za zaštitu najvećega lijevog književnika i intelektualne perjanice jugoslavenskih komunista, Miroslava Krleže koji je, zahvaljujući Budaku, cijeli rat i NDH proveo u miru u Zagrebu i čak se sastajao s poglavnikom Pavelićem, a kada je 1945. trebao intervenirati protiv smaknuća svojega zaštitnika dr. Mile Budaka, Fritz Krleža je šutio i skrio se u mišju rupu.

Toliko da se zna o moralu i nemoralu tih dvaju književnih antipoda.

Autor je predsjednik HSP 1861.