Novi list: 01. 09. 2004.

SAMO JEDNA PONUDA ZA KUPNJU BELJA STVORILA PLODNO TLO ZA RAZNE ŠPEKULACIJE

Odustajanje Ivice Todorića vješto smišljena igra?

Naš izvor blizak Vladi ističe kako odugovlačenje s privatizacijom Belja odgovara Todoriću, čiji je konačan cilj kupnja Podravke

MECE – Sudbina najvećeg baranjskog poljoprivredno-industrijskog kombinata i dalje je neizvjesna, a samim tim i sudbina više od 2.000 radnika, članova njihovih obitelji, kooperanata, pa u konačnici i cijele Baranje. Belje je među posljednjim kombinatima koji još nisu privatizirani. Tijekom svih poslijeratnih godina na beljsku je adresu, s raznih strana svijeta, stizalo niz pisama namjera potencijalnih kupaca i »kupaca«, ali nakon posljednjih natezanja, intervencija, žučljivih tonova, priopćenja za javnost i pressica, ispostavilo se kako se na ponovljeni treći krug natječaja javila samo jedna zainteresirana tvrtka, osječko Žito u vlasništvu Marka Pipunića, potpomognuta američkim kapitalom supružnika Stevea i Esther Bubalo. Samo jedna pristigla ponuda stvorila je tlo za brojne špekulacije, od kojih je svaka istinita na svoj način. Otprije je poznato (ili se samo nagađalo?) da je u finišu, uoči trećeg kruga natječaja, ponudu za kupnju Belja napisao i Ivica Todorić, vlasnik Agrokora, koji je, ubrzo nakon toga, javno rekao kako od Belja odustaje, prozivajući za to lokalnu politiku.

»Oslabi pa vladaj«

Neimenovan izvor, blizak Vladi RH, ističe kako je to bio samo Todorićev smišljen čin, što je, tvrdi, potkrijepljeno i nakon neuspjelog natječaja za kupnju PIK-a Vrbovec, na koji se također nitko nije javio, premda je najavljivano kako je Todorić i za njega zainteresiran. Je li u pitanju sistem »oslabi pa vladaj« ili nešto drugo u ovom je trenutku poznato samo Todoriću i njegovim suradnicima.

Jasno je, naime, kako je Belju nužan svjež kapital, a tavorenje bez njega znači, zapravo, svakodnevno zaostajanje u tržišnoj utakmici s konkurencijom, kako domaćom, tako i inozemnom. Osim toga, iz mjeseca u mjesec pod znak pitanja dolazi i isplata radničkih plaća, premda su one u posljednje vrijeme postale redovite.

Odavno je poznato da Todorić »puca« na koprivničku Podravku, te da mu odugovlačenje s privatizacijom Vrbovca i posebice Belja odgovara – kaže isti izvor, napominjući kako su protiv njegova dolaska i neki sindikalni krugovi, koji djeluju u koprivničkoj tvrtki.

Za takvo se stanje u Belju međusobno optužuju sindikati i lokalna politika. I dok županijska vlast tvrdi kako se sindikat, u prvom redu PPDIV, miješa i u ono što treba i što ne treba, PPDIV-ovci poručuju kako »ni pedlja« ne odstupaju od svojih stavova (Kolektivni ugovor, za koji tvrde kako je potpisan upravo kao zaštitni radnički mehanizam), jer im to »radnici nikada ne bi oprostili«.

Strah od stečaja

Od eventualnog stečaja, pak, za koji neki tvrde da je neizbježan slijed događaja, ježi se koža i radnicima i sindikatima i lokalnoj samoupravi. Čak ga je, doduše tiho, spomenuo i ministar Čobanković, apelirajući na daljnje razgovore i pribojavajući se sudbine Belja, koju naziva krajnje neizvjesnom. Sindikati, točnije koordinator beljskih sindikalnih podružnica, Šimo Orešković, ne želi špekulirati o eventualnim Todorićevim »igrama i igricama«, napominjući kako u Sindikatu drže da su im glavni partneri za razgovore Vlada RH, resorno ministarstvo i HFP.

Nastavak razgovora i pregovora o Belju na redu je već danas (srijeda) poslijepodne, za kada je u Zagrebu najavljen sastanak sindikalnih predstavnika i potpredsjednika Vlade RH, Andrije Hebranga.

I. GETTO