Novi list: 05. 09. 2004.

ČINI SE DA SE ŠESTORICI OPTUŽENIH BOSANSKIH HRVATA NEĆE SUDITI U HAAGU JER JE RIJEČ O PROCESU KOJI BI MOGAO POTRAJATI

Praljku će za rušenje Starog mosta suditi specijalni sud u Bosni

Razlog prepuštanju slučaja Slobodan Praljak i ostali BiH pravosuđu jest izlazna strategija Haškog tribunala prema kojoj taj sud sva prvostupanjska suđenja treba završiti do 2008. godine, a drugostupanjska do 2010. godine, obrazlažu haški izvori

Piše: Sergej ABRAMOV

ZAGREB – Nakon što šestorica bosanskih Hrvata budu privremeno pušteni na slobode, Haški Tribunal mogao bi pravosuđu Bosne i Hercegovine prepustiti i njihov kazneni progon. To je jučer našem listu potvrdilo više izvora bliskih Haškom sudu.

Kao što je poznato, Haški tribunal još je 30. srpnja ove godine donio odluku prema kojoj su Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić trebali biti privremeno pušteni iz pritvora. Kratko nakon što je donesena, Tužiteljstvo Haškog suda tražilo je da se odluka zamrzne, i sud je uvažio tužiteljski zahtjev. Razlog za odugovlačenje s puštanjem iz pritvora Tužiteljstvo je našlo u euforiji koja je zahvatila Hrvatsku i Hercegovinu poslije pravomoćne presude Tihomiru Blaškiću. Odmrzavanje te odluke može se očekivati uskoro.

Prva informacija o mogućem prepuštanju slučaja šestorice bosanskih Hrvata pravosuđu u BiH objavljena je prije desetak dana u Dnevnom avazu. U međuvremenu, naš list je dobio potvrdu te informacije iz više izvora bliskih Haškom sudu.

Smetnja i zdravstveni problemi

Prema našim izvorima, osnovni razlog zbog kojeg Haag razmatra mogućnost prepuštanja tog slučaja Bosni i Hercegovini nalazi se u činjenici da se radi o procesu koji bi mogao trajati značajno dugo, dovoljno da premaši gabarite naznačene u izlaznoj strategiji Haškog tribunala prema kojoj taj sud sva prvostupanjska suđenja treba završiti do 2008. godine, a drugostupanjska do 2010. godine.

Tihomir Blaškić je, primjerice, u pritvoru u Scheveningenu punih osam godina čekao pravomoćno okončanje svog slučaja. U slučaju bosanskih Hrvata, pak, radi se o šestorici optuženih i već ta činjenica znači da se može očekivati dugotrajan sudski proces. Osim toga, među šestoricom optuženika najmanje jedan ima zdravstvenih problema. Zdravstveno stanje Berislava Pušića već je otežalo i tijek prve statusne konferencije, na kojoj je Pušić određeno vrijeme morao stajati na nogama, jer mu je, zbog problema s kičmom, neugodno i sjediti i stajati.

U Bosni i Hercegovini, naravno, suđenje šestorici bosanskih Hrvata ne bi moralo biti završeno unutar rokova izlazne strategije rada Haškog tribunala. K tome, unutar sudbene vlasti BiH formirano je i posebno odjeljenje za procesuiranje ratnih zločina. Specijalni sud za ratne zločine u BiH još nije u punoj funkciji, a osnovan je upravo pod patronatom Haškog suda, te se očekuje da će profunkcionirati do kraja ove godine.

Carla del Ponte želi slučaj u Haagu

Kako tvrde upućeni, prepuštanje tog slučaja nacionalnom pravosuđu želio bi i sam Haški tribunal, ali ne i Tužiteljstvo Haškog suda, koje vodi Carla Del Ponte. Razlozi zbog kojih Haško tužiteljstvo nije sklono takvoj ideji nalaze se u činjenici da su šestorica bosanskih Hrvata najviši živi dužnosnici bivše HZ Herceg-bosne. Haško tužiteljstvo, naime, od prihvaćanja izlazne strategije rada Haškog tribunala može optuživati isključivo najviše vojne i civilne dužnosnike strana zaraćenih na području bivše Jugoslavije, pa postoji bojazan da bi uslijedili slični zahtjevi i za ostale haške optuženike drugih nacionalnosti.

Unatoč tome, izvori našeg lista uvjeravaju kako je prepuštanje slučaja šestorice bosanskih Hrvata pravosuđu u BiH itekako moguće. Naime, glavnom krivcu za rat Slobodanu Miloševiću ionako se već sudi za zločine u Haagu, a Haag nije odustao ni od namjere hvatanja Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Ante Gotovine. Osim kao bjegunce, Haag tu trojicu u istu kategoriju svrstava i po dužnostima koje su obnašali u vrijeme kad su počinjeni zločini za koje su optuženi.

Podsjetimo, šestoricu Hrvata iz BiH tereti se za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i kršenje ratnog prava i običaja, počinjene progonom više desetaka tisuća Bošnjaka i drugih nehrvata. U optužnici, gdje se navodi i rušenje Staroga mosta, stavlja im se na teret i da su od studenoga 1991. do travnja 1994. bili sudionici »udruženog zločinačkog pothvata političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja bosanskih Muslimana i drugih nehrvata s onih dijelova teritorija BiH za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj zajednici (kasnije Republici) Herceg-Bosni (HR HB)«, kako bi ta područja kao dio »Velike Hrvatske« postala dijelom RH ili s njom blisko povezana.