Novi list: 10. 09. 2004.

HRT – na poziv spremni

Piše: Neven Šantić

Jučerašnjim priopćenjem vodstva HRT-a o sastanku s predsjedništvom Sabora o televizijskom praćenju rada te institucije pokušava se umanjiti šteta. Naime, prema izjavi Vladimira Šeksa po okončanju te zatvorene sjednice mnogi u HRT-u i izvan njega stekli su dojam kako su se Mirko Galić i Vladimir Rončević posuli pepelom po glavi i priznali krivicu, a time i povrijedili svoje novinare ne stajući u njihovu zaštitu. Priopćenje HRT-a takvu interpretaciju relativizira potvrđujući doduše da su čelnici televizije priznali »zanatske propuste« (a u kojoj struci ih nema?), ali i da su ustrajali na stavu da nema govora o programskoj marginalizaciji i omalovažavanju hrvatskog parlamenta. To bi objašnjenje tako trebalo umiriti novinare javne televizije i malu političko-elektronsku krizu potaknutu iz vrha Sabora skrenuti u mirnije vode.

Ali ništa od toga, nažalost, ne bi smjelo umiriti javnost kojoj je stalo da javni mediji doista budu u njenoj službi, pošteđeni izravnog političkog uplitanja. Da je spomenuta rasprava održana na nekakvom okruglom stolu ili, shodno slovu zakona, na sjednici Programskog savjeta HRT-a, bio bi to demokratski poželjan i očekivan doprinos traganju za boljim televizijskim informativnim programom. Ovako, saborska sjedeljka političara i dogovornih ljudi s televizije više je nego promašaj.

No, najzanimljivije je ono što se događa potom. Predsjednik Programskog savjeta HRT-a Zdenko Ljevak jučer saziva sjednicu tog tijela za 15. rujna, najavljujući da će na njoj pod lupom biti televizijsko izvještavanje iz Sabora. A gotovo istovremeno trojka HRT-a, Galić, Rončević i Marija Nemčić, opet se penje u Gornji grad, na isti trg, ali na drugu adresu, razgovarati s premijerom Ivom Sanaderom. Smatrajući valjda da je cijela stvar apsolvirana premještanjem rasprave u Programsko vijeće, ni Ljevak ni Galić sa svojom ekipom, dakle, ne nalaze ništa sporno u činjenici da se unatoč javnoj poziciji ustanove o kojoj brinu, »vlasništvu« svih građana, odlazi »na noge« državnim čelnicima bistriti programsku politiku. Štoviše, Galić tvrdi da je odazivanje na poziv stvar kućnog odgoja. Istomštogođ, rekao bi Amadeo Trupac iz Krležinih »Zastava« kada bi se našao u prilici komentirati nekakvu nebulozu.

Možemo li zamisliti, osim u protokolarnim prilikama, da se takvo nešto događa u bilo kojoj zemlji s razvijenom demokracijom? Teško, čak i u Berlusconijevoj Italiji. Zato su, uočavajući o čemu se tu zapravo radi, s pravom reagirali i predsjednik HND-a Dragutin Lučić, ali i čelnici HHO-a i Udruge hrvatskih sudaca, Žarko Puhovski i Vladimir Gredelj, koji pak u svom priopćenju naglašavaju tendenciju povratka HRT-a ka državnoj televiziji umjesto jačanja njene uloge javnog servisa.

Prije nego li je postao direktor HRT-a, Mirko Galić je u interviewu za naš list plastično dočarao složenu poziciju te institucije u hrvatskom društvu, suočene s vanjskim i unutrašnjim problemima koje treba pažljivo rješavati, kazavši da je »HRT tanker u plićaku«. Skakanjem na svaki politički poziv umjesto zadržavanja distance i inzistiranja da se program »teše« isključivo u Programskom vijeću, kojeg je taj isti Sabor upravo za to ovlastio, bojimo se da bi se ovaj »tanker« doista mogao nasukati.

Stjecajem okolnosti, jučer je Sabor posjetilo izaslanstvo Vijeća Europe. Bio je to Savjetodavni odbor za provedbu Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina. No, nastave li se »sofisticirani« politički pritisci na HRT u vidu »poziva na razgovor«, čemu je svoj obol dala i opozicija (ah ta politika!), nije isključeno da uskoro na vrata Sabora zakucaju i predstavnici nekog drugog odbora Vijeća Europe – primjerice, onog za medije.