Vjesnik: 15. 09. 2004.

Nepodnošljivi previdi SDP-ova zastupnika dr. Josipovića

Jedino je mjerodavni0županijski sud meritoran odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti podnijete revizije protiv presuda za politička kaznena djela za vrijeme komunističke vladavine u bivšoj Jugoslaviji, uključujući osuđujuće presude za kaznena djela ratnog zločina, i to zbog toga jer je upravo zloporabom političke moći često dolazilo do takve pravne kvalifikacije, a sve u cilju difamiranja okrivljenika

DOBROSLAV PARAGA

U povodu nestručnoga, difamirajućega i uvredljivoga odgovora saborskog zastupnika dr. Ive Josipovića, koji je daleko od bilo kakve akademske razine, a kamoli u rangu jednoga sveučilišnog profesora, (»Nekorisni proizvod demokratskog otvaranja medija«, Vjesnik, Stajališta, 3. rujna 2004.), na moj potpuno utemeljen i istinit prigovor objavljen pod redakcijskim naslovom »Josipoviću nepoznate prijelazne i završne odredbe« (Vjesnik, Stajališta, 28. kolovoza 2004.), dužan sam isključivo radi objektivnog obavještavanja javnosti ponoviti činjenicu (koju je dr. Josipović pokušao osporiti), da je prema postojećem Zakonu o kaznenom postupku de iure i de facto praktično nemoguće obnoviti proces pogubljenom književniku i političaru dr. Mili Budaku.

To se odnosi i na mnoge druge pogubljene na montiranim titoističkim sudskim procesima na kojima su se grubo kršila međunarodno pravno priznata načela pravne države i demokratskog društva i koja proturječe javnom poretku Republike Hrvatske.

U svom članku osvrnuo sam se na izjavu dr. Josipovića objavljenu u Vjesniku 25. kolovoza u kojoj je on ustvrdio da je obnova postupka u slučaju Budak moguća i prema sadašnjem zakonodavstvu i dodao »da tako stvarno misle potpisnici pisma ne bi pisali peticiju nego bi Državnom odvjetništvu podnijeli nove činjenice i dokaze«, no Josipović osobno misli da »takvoj inicijativi nema mjesta ni političkoga ni moralnoga«.

Dr. Josipović sada izmišlja da »u svom nepoznavanju prava Paraga uopće nije razumio moju izjavu u Vjesniku…«

Na stranu očita činjenica da u citiranoj izjavi Vjesniku od 25. kolovoza dr. Josipović nije ni jednom riječju spomenuo svoje naknadne spoznaje, koje niti ja niti itko u njegovoj izjavi nije mogao pročitati, jer ih tada nije ni bilo.

Ono što je ključno u svemu jest to da dr. Josipović ni danas ne razumije da je upravo institut »Revizija te drugi izvanredni pravni lijekovi protiv odluka sudova bivše SFRJ« iz glave 32. ZKP-a, onaj pravni mehanizam koji jedino efikasno omogućuje poništenje presude u cijelosti ili djelomice, a ne kako to dr. Josipović potpuno pogrešno u svojem difamirajućem članku tvrdi, da se presuda u postupku revizije ukida ili da se može izmijeniti, i pritom se još hvali da je osobno »draftirao« najveći dio odredbi o reviziji u pripremi ZKP-a.

Netočna je i apsurdna tvrdnja dr Josipovića »da se u slučaju Budak revizija ne može uspješno koristiti, jer je riječ o ratnom zločinu za koji se presuda ne može ukinuti ili izmijeniti u postupku revizije prema izričitoj odredbi članka 494. stavak 3. ZKP.«

Na prvom mjestu, što bi trebali znati barem studenti dr. Josipovića, kada to ne zna njihov profesor kaznenog procesnog prava, jedino je mjerodavni županijski sud meritoran odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti podnijete revizije protiv presuda za politička kaznena djela za vrijeme komunističke vladavine u bivšoj Jugoslaviji, uključujući osuđujuće presude za kaznena djela ratnog zločina, i to zbog toga jer je upravo zloporabom političke moći često dolazilo do takve pravne kvalifikacije, a sve u cilju difamiranja osobe okrivljenika.

Jedino mjerodavno sudsko vijeće županijskog suda može revizijom presude za ratni zločin odlučiti je li u nekom konkretnom slučaju u pitanju kazneno djelo ratnog zločina ili drugo kazneno djelo za koje je Republika Hrvatska dužna progoniti prema pravilima međunarodnoga prava.

Da se prihvati apsurdno tumačenje dr. Josipovića nikada se ne bi mogla provesti niti revizija sudskih odluka protiv tisuća drugih ljudi koji su zloporabom političke moći osuđeni od komunističke strahovlade na smrtnu kaznu kao navodni ratni zločinci, kojih je sigurno bilo, ali to treba i dokazati.

Javno pitam dr. Josipovića, koji sudi Budaku umjesto suda, jesu li prema pravu i zakonu utemeljene presude za ratne zločine protiv petsto svećenika, redovnika i časnih sestara, uključujući nadbiskupa Alojzija Stepinca, protiv pravoslavnog arhiepiskopa Germogena Maksimova, pogubljenog u 84. godini, evangeličkog biskupa Filipa Poppa, muftije zagrebačkog Ismeta Muftića, koje je Vojni sud Komande grada Zagreba osudio 29. lipnja 1945. kao ratne zločince na smrtnu kaznu vješanjem i strijeljanjem zajedno s još 46 osuđenika na smrt, koji su pogubljeni u istom danu, prema odluci sudskog vijeća komu je predsjedao Vlado Ranogajec.

No za podnošenje novih revizija s pomoću kojih bi se moglo oboriti smrtne presude na temelju zlorabe političke moći i nepoštenih suđenja bez dokaza, obrane i žalbenog postupka, rok je istekao, prema sadašnjem ZKP-u, još 1. siječnja 2000. godine.

Posebno je maliciozno i nečasno od dr. Josipovića što tobože poziva mene i druge da podnesem dokaze s inicijativom za obnovu postupka mjerodavnom državnom odvjetniku, kada je taj postupak praktično nemoguć s obzirom na dostupnost nekih novih dokaza ili svjedoka u predmetu koji je protiv svih normi elementarnog prava na pošteno suđenje završio smrtnom kaznom pred punih 59 godina.

S kim se to izruguje dr. Josipović u nedostatku pravnih argumenata, nudeći obnovu postupka, koju je de facto nemoguće ostvariti?!

Dr. Josipoviću bi bilo mnogo korisnije, umjesto pisanja uvredljivih i neargumentiranih pamfleta, da se raspita kod starijih članova svoje SDP partije, odnosno sljednice bivšeg Saveza komunista Hrvatske i Jugoslavije, kako se ljude bez dokaza zatvaralo u tamnice, osuđivalo kao neprijatelje naroda, kontrarevolucionare i ratne zločince gotovo sve do pada Berlinskog zida, u pravilu na monitiranim sudskim procesima na kojima je do potpunog izražaja dolazila zloporaba političke moći. Ili da se okrene svojem pravom pozivu – skladanju melodija.

Autor je predsjednik HSP 1861.